1. Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?
Boris: Nakon završetka srednje škole – Gimnazije „Slobodan Škerović“, odlučio sam se za oblast koja me je oduvijek interesovala – diplomatiju. Osnovne studije sam završio na Fakultetu političkih nauka (smjer Međunarodni odnosi). Nakon FPN-a, nastavio sam magistarske studije na Centralnoevropskom univerzitetu (CEU) u Budimpešti, odsjek Political Science.
2. Zašto baš Mađarska i zašto baš taj studijski program?
Boris: Bilo je to jednog lijepog proljeća 2015. godine. Kao i inače, nedjelja je ispita, studenti koriste vrijeme da obnove gradivo, pa su i predavanja slabije posjećena. Na predavanju iz predmeta “Savremeni politički sistemi II” bio sam tog dana jedini prisutan. Profesorica Olivera Komar, kojoj dugujem veliku zahvalnost za moj odlazak na CEU, tom prilikom je, pripremajući prezentaciju o političkom sistemu Nigerije, upitala kakvi su moji planovi za budućnost. Kroz razgovor smo pomenuli i CEU, te su tako i od tog trenutka počele moje intezivne pripreme za ovaj prestižni univerzitet.
Iako sam završio smjer Međunarodni odnosi, moram priznati da su Političke nauke pravo osvježenje. Nova znanja, pogotovo ona praktična (kvantitativne i kvalitativne metode), predstavljaju odličan temelj za dalje usavršavanje, rad na sebi i uspon u karijeri. Osim učenja, naravno, posebno bih istakao i nezaboravno druženje sa profesorima kao i koleginicama i kolegama sa smjera.
3. Da li je Mađarska opravdala tvoja očekivanja? Da li se način života tamo u mnogome razlikuje od života u Crnoj Gori?
Boris: Mađarska je prelijepa zemlja i posebno mi je drago što imam priliku da tamo studiram. Čini mi se da svakog dana otkrijem po jedan novi razlog da Mađarsku nazovem “moj drugi dom”. Nisam ni sanjao da ću nekada živjeti u Ferencvarošu, a sada je to moj komšiluk.
Što se tiče načina života, rekao bih da, na prvi pogled, ne postoje velike razlike. Ipak, kada duže ostanete, onda vam svakako budu interesantni neki detalji koji se itekako razlikuju. Névnap (imendan) važniji je od rođendana, a kako za svaki dan postoji određeno ime, onda morate da pazite na prilično dugu listu datuma (Mađarima je to lakše naravno). Zato se nemojte iznenaditi ako vidite puno cvjećara u Budimpešti, kao i kalendare koji redovno krase njihova ulazna vrata. Osim navedenog, malo je neobično pisanje datuma (“naopačke” – godina, mjesec, dan) i imena, pa je potrebno neko vrijeme da se naviknete. Hrana i piće su svakako turistička atrakcija – osim čuvenog gulaša, poznati su i po drugim tradicionalnim jelima od mesa, kolačima, alkoholnim pićima. Sve u svemu – jedinstveno iskustvo!
4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješio?
Boris: Dolazak u novo mjesto, sa ciljem dužeg boravka, svakako je velika promjena sama po sebi. Ukoliko se na to doda i da ste u zemlji u kojoj se govori jezikom iz ugro-finske grupe, pa vam slabo pomaže znanje engleskog, ruskog ili njemačkog, onda je jasno da je izazova bilo puno.
Ipak, sve sam to prihvatio kao lijepo i novo iskustvo, pa je privikavanje proteklo relativno lako. Uvijek se trudim da što više budem među lokalnim stanovništvom, da učim njihove običaje i razumijem njihov način života. Na taj način se polako i integrišete u novu zajednicu.
5. Tvoja najveća motivacija na tom putu?
Boris: Na život gledam kao na jedno izazovno putovanje. Motiviše me sve ono što sam proživio na tom putovanju, kao i ono što me tek čeka.
6. Šta voliš da radiš u slobodno vrijeme, čime ispunjavaš svoje dane?
Boris: Nešto od toga sam već naveo – obilazak Budimpešte, upoznavanje sa tradicijom i kulturom zemlje u kojoj se nalazim. Osim toga, ljubitelj sam kafe, pa volim da odvojim nešto slobodnog vremena za taj popodnevni ritual. Bavim se i grafičkim dizajnom, pa slobodno vrijeme koristim za usavršavanje te vještine.
7. Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?
Boris: Moram istaći da mi je drago što na ovo pitanje mogu da odgovorim sa: “Već sam počeo”. Kroz volonterski angažman u našoj Ambasadi u Budimpešti već sam imao priliku da vrlo konkretno doprinesem svojoj zemlji i to su trenuci koje čuvam u posebnom sjećanju. Naravno, tu se priča ne završava. Sa znanjem koje sam stekao i koje tek treba da steknem, želim da pomognem svojoj zemlji i njenim građanima na kreativan i dinamičan način.
8. Koji je tvoj sljedeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?
Boris: Sljedeći i najvažniji korak je svakako završetak MA programa na CEU. Nakon toga, nadam se da ću biti u prilici da nastavim da se usavršavam u oblastima koje me interesuju i time ostvarim svoj san – da budem uspješan i ostvaren čovjek, kako u poslovnom tako i u privatnom životu.
9. Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?
Boris: Volio bih da putujem svijetom, upoznajem nove ljude i isprobam sve ono što imam na nekoj svojoj maloj listi “stvari za uraditi”. Ipak, Crna Gora je moja domovina i njoj ću se uvijek rado vraćati.
10. Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?
Boris: Da im glavno pitanje ne bude “Da li da studiram u inostranstvu?” već “Đe i kako?”. Mislim da je studiranje u inostranstvu jedinstvena životna prilika i da mladi ljudi treba da je iskoriste.
