Gender Gap u Farmaceutskoj Industriji

by OMSA Archive | November 5, 2022

Sve češće nailazim na opaske kako je rascjep izmedju visina primanja medju polovima matematička manipulacija indukovana i motivisana ideloškim diskursom. Ovakve hipoteze nalaze osnovu u analitičkom zanemarivanju faktora koji bitno razlikuju žene od muškaraca, a to su obrazovni ili akademski profil, broj radnih sati, godine radnog staža i/ili iskustva, trudničko, odnosno porodiljno odsustvo. 

Poznato je da se muškarci češće školuju za profesije kao što su inženjerstvo, prirodne nauke, matematika i računarstvo, dok žene češće biraju poslove u uslužnom sektoru, zdravstvu, prosvjeti te administrativne poslove koji su nešto niže plaćeni u odnosu na one prve. Ovoj slici umnogome doprinosi i viševjekovni, zastarjeli mindset koji izlaže djecu rodnim stereotipima o različitim kognitivnim sposobnostima djevojčica i dječaka.  

S tim u vezi, jasno je da se do pravih, unbiased podataka dolazi isključivo kroz poredjenje primanja muškaraca i žena unutar istog zanimanja i makar sličnog obrazovnog profila.  

Sredinom 20. vijeka su žene u Americi zaradjivale u prosjeku 64,5% primanja muškaraca, dok podaci u posljednjih 10-ak godine da je među zaposlenima na puno radno vrijeme, žene zaradjuju 75,7% primanja muških kolega. 

Društvena evolucija doprinjela je ovoj pozitivnoj promjeni, no dok god budemo razgovarali, čitali  i pisali o ovoj diskrepanci izvjesno je da ista postoji. 

Neke od najvećih svjetskih farmaceutskih kuća prepoznale su problem koji Gender Gap-a stvara na  tržistu rada i nauci te postavile primjer kako se isti može redukovati u zadatom vremenskom intervalu. 

Pfizer tako ima za cilj da do 2025. godine medju svojim zaposlenima ukupno broji 47% žena.Osim polne strukture, kompanija je jasno dala do znanja da će izjednačiti nadoknade za rad i što je najvažnije, raspodjelu visokih (i prestižnih) pozicija.  Kompanija je uspostavila i partnerstvo sa programom Women Inspiring Women. 

Bayer ima zanimljivu inicijativu putem koje olakšavaju pristup modernim kontraceptivnim metodama u zemljama sa niskim i srednje niskim primanjima, a finansiraju i The Challenge Iniciative (TCI) koja sprovodi svima dostupne Family Planning programe. Njemački gigant je oformio i  Sustainability Council, a kako bi ispunili cilj od 50% zaposlenica do 2030. godine pokrenuli su i inkluzivne programe za zaposlene pripadnice LGBT+ zajednice. 

Johnson and Johnson ohrabruje žene kroz mentorske programe, ulaže milijardu dolara u female-owned biznise na godišnjem nivou i obezbjedjuje obrazovne programe, kao i zdravstvenu zaštitu za 60 miliona žena i djece. U 2016. godini ova kompanija imala  je 50% žena na menadžerskim pozicijama.

Sanofi je najbolje plasirana farmaceutska firma  kada je Gender Equality u pitanju i 23. kompanija na svijetu po istom kriterijumu.Sanofi već sada ima 47% žena medju zaposlenima, 43% žena na menadžerskim pozicijama i 40% ženskih senior executives. Kompanija ima za cilj da do 2025. godine ima 50/50 odnos medju polovima na seniorskim pozicijama.

Menarinijev Gender Equality Commete je posebnu pažnju posvetio adaptaciji neoroditelja te je dio svog glavnog administrativnog sjedišta u pretvorio u vrtić za njihovu djecu, a nude i fleksibilno radno vrijeme kako majkama tako i očevima.

Medju članovima istraživačkog naučnog tima mladjih od 35 godina imaju 52% žena, a svakih nekoliko godina biraju i dobitnicu  ”Menarini Prize for Outstanding Women Immunologist” nagrade. 

Postoji splet razloga zbog kojih je prisustvo žena u Research&Development sferi farmaceutske industrije od neprocjenjive važnosti. Fatalne bolesti kao što su rak dojke, materice i seksualno prenosive bolesti  ili najčešće ili isključivo pogadjaju žene i djevojčice. Ravnopravni odnos medju polovima kad su u pitanju istraživanja i liječenje ovih stanja garantovao bi da R&D istovremeno i ravnopravno služi i žene i muškarce.  

Ksenija Racković je završila ekonomiju na Univerzitetu u Firenci sa diplomskom tezom iz makroekonomije. Trenutno je student druge godine magistrarskih studija  Health Economics Management and Policy na Univerzitetu Alma Mater Studiorum u Bolonji i posebno se bavi senzibilizacijom i podizanjem svijesti o važnosti doniranja krvi, matičnih ćelija i organa.