Koliko često vam se desi da čujete kako neko u vašoj okolini ima anemiju? Ili da vam neko od starijih kaže: ,,Jedi meso, tu ima gvoždja“?
Zato ćemo vam danas otkriti šta to radi gvoždje o kojem se toliko priča i šta je zapravo anemija.
Anemija je jedna od najčešćih krvnih poremećaja i prisutna je kod oko 10% opšte populacije. S obzirom da se često javlja sa simptomima kao što su malaksalost, bezvoljnost i glavobolja, većina ljudi ne shvata ove simptome kao dovoljan razlog da se potraži medicinska pomoć, iako je rana dijagnoza od iznimne važnosti.
Da bismo vam bolje objasnili pojam anemije, potrebna nam je pomoć naše pacijentkinje.
A.R., ženskog pola, starosti 38 godina U anamnezi: dvije uspješno iznešene trudnoće i jedan abortus, fibrom materice (benigni tumor), regularan i obiman menstrualni ciklus Dolazi kod svog izabranog doktora zbog već duže prisutne astenije (stanje generalne slabosti, nemoći) Naš doktor je uradio kompletnu krvnu sliku i dobio sledeće rezultate: Hb 8,5 g/dL Eritrociti 4.0 miliona/mm3 MCV 75 fl Leukociti 6300/mm3 Trombociti 450 000/mm3 |
Dakle, primjećujemo da je kod naše pacijentkinje hemoglobin (Hb) na granici između umjerene i ozbiljne anemije, broj eritrocita je blago umanjen, MCV (mjera prosječne veličine eritrocita) je umanjen, dok su leukociti i trombociti u granici normale što nam govori da se ne radi o neoplaziji (npr. leukemiji).
Hemoglobin je po strukturi protein i predstavlja najvažniji sastojak crvenih krvnih zrnaca, odnosno eritrocita. Njegova glavna funkcija je da se u plućima udruži sa kiseonikom i nakon toga ga, zahvaljujući cirkulaciji, prenese do svih bitnih organa i tkiva, omogućavajući njihovo normalno funkcionisanje. Osoba koja ima količinu hemoglobina ispod 12 g/dL (ako je osoba ženskog pola) odnosno 13 g/dL (ako je osoba muškog pola) se smatra anemičnom. Sada dolazimo do gvožđa i njegove važnosti. Gvoždje je ključni “sastojak” hemoglobina, tako da ako imamo nedostatak gvoždja, imaćemo nedostatak hemoglobina i samim tim eritrocita, što organizam može dovesti u stanje hipoksije (nedostatka kiseonika). Iz ovog razloga je veoma bitno da imamo ishranu bogatu gvoždjem, što podrazumijeva konzumiranje crvenog mesa, mahunarki, spanaća i drugog lisnatog povrća, jaja, žitarica, kao i orašastih plodova.
Hemoglobin (Hb) – zašto je bitan?
Međutim, nedostatak funkcionalnog hemoglobina nije jedini uzrok anemije. Čest “krivac” za nastanak anemije su sami eritrociti, što znači da može doći do nedostatka eritrocita uprkos normalnoj količini gvožđa/hemoglobina. Kako je to moguće?
⦁ Eritrociti se normalno proizvode, ali zbog obilnog ili dugotrajnog gubitka krvi naš organizam nema vremena da nadomijesti gubitak. Ovaj tip anemije se često javlja kod pacijenata sa gastrointestinalnim poremećajima kao što su Kronova bolest ili kod autoimunih bolesti, zatim prilikom korištenja određenih ljekova kao što su NSAR tj. nesteroidni antireumatici (npr. aspirin ili ibuprofen!), ili kao posljedica obilnog menstrualnog krvarenja.
⦁ Anemija prouzrokovana disfunkcijom eritrocita iako su proizvedeni u normalnoj količini. Ovaj tip anemije je najčešće prouzrokovan nedostatkom vitamina B12 ili folne kiseline (Vitamin B9).
⦁ Anemija uzrokovana hemolizom, odnosno razaranjem eritrocita.

Da bismo stigli do dijagnoze naše pacijentkinje, treba da objasnimo još jedan laboratorijski parametar – MCV (mean corpuscular volume). MCV predstavlja veličinu prosječnog eritrocita i normalna vrijednost iznosi između 80 i 95 fl (femtolitara, tj. 10-15 litara). Na osnovu ovog parametra anemije možemo podijeliti i u mikrocitne, normocitne i makrocitne. MCV nam pomaže opisujući izgled eritrocita koji se javljaju u određenom tipu anemije i time nas direktno navodi na dijagnozu: u slučaju da se radi o mikrocitnoj anemiji prvo sumnjamo na manjak gvožđa, ako je u pitanju makrocitna prvo sumnjamo na gubitak vitamina B12/B9, dok u slučaju normocitne prvo pomislimo na anemiju izazvanu hroničnom bolešću ili na krvarenje.
Ukratko, gospođa A.R. ima nizak hemoglobin i premalo eritrocita, koji su osim toga manji nego što bi trebalo. Ključni element na putu do prave dijagnoze je anamneza. (Savjet za sve sadašnje i buduće studente medicine: dobra anamneza je pola dijagnoze, a nekad čak i čitava!) Dakle, naša pacijentkinja je osoba ženskog pola koja i dalje ima menstrualni ciklus i patološki gubitak krvi tokom menstrualnog krvarenja, najvjerovatnije zbog fibroma materice. To se događa između ostalog zato što zid materice nije u stanju da se pravilno kontrahuje (zgrči) zbog tumora koji se nalazi u njemu, što dovodi do obilnijeg krvarenja. Pacijentkinja je osim toga imala i tri trudnoće, u kojima je potreba za gvožđem jako povećana, sa ciljem da se opskrbi razvijajući fetus. Na osnovu ovih informacija ćemo zaključiti da je najvjerovatnije u pitanju sideropenična anemija – anemija uzrokovana nedostatkom gvožđa. Da bismo bili sigurni potrebno je uraditi cijelu laboratorijsku analizu parametara koji nam govore o metabolizmu gvožđa kao što su: feritin, saturacija transferina (zasićenje jednog transport-proteina gvožđem) i vrijednost gvožđa u krvi… U slučaju naše pacijentkinje oni su nam potvrdili nedostatak gvožđa i samim time dijagnozu sideropenične anemije.
Takođe, veoma je bitno obratiti pažnju na simptome, kao što su: slabost, umor, bljedoća kože i sluznica, vrtoglavica, kratak dah, glavobolja, nedostatak apetita, poremećaji sna, lomljivost noktiju i kose… U slučaju da se anemija kasno dijagnostikuje i ne započne se pravovremena terapija, moguća je pojava ozbiljnijih kardiovaskularnih i neuroloških poremećaja.
Koju terapiju primjeniti?
Kod liječenja anemije najbitnije je otkriti njen uzrok i eliminisati ga. Ukoliko se radi o ozbiljnijem stanju anemije koja može da ugrozi život pacijenta potrebno je odraditi transfuziju eritrocita. Bitno je naglasiti da će se terapija razlikovati u zavisnosti o kome tipu anemije se radi.
Da bismo izliječili našu pacijentkinju (koja boluje od sideropenične anemije) potrebna je primjena preparata gvoždja u obliku tableta ili injekcija. Obično je potrebno 2-4 mjeseca kako bi se poboljšalo stanje anemije, ali da bi se nadoknadile zalihe organizma potrebno je nastaviti terapiju još 6 mjeseci poslije normalizacije krvne slike.

Anemija jako utiče na svakodnevni kvalitet života pacijenata. Takodje, njeno liječenje je veoma dugotrajan i iscrpljujuć proces. Zbog toga je veoma bitno doći do rane dijagnoze, ne zanemariti simptome kao što su umor i glavobolja, te potražiti stručnu pomoć u što kraćem vremenskom periodu.
Posebna zahvalnost Andrijani i Filipu na pomoći!