Utorak za nas: Kristina Đenđinović

by Vladimir Đukanović | October 29, 2018

Kristina Đenđinović, britko pero naše Organizacije, će i u narednom periodu pomagati da na vješt i lijepo osmišljen način, donesemo informaciju do vas. Uživajte u intervju sa našom dragom editorkom 

1. Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Kristina: Prvi stepen obrazovanja stekla sam u Sutomoru, u Osnovnoj školi „Kekec“.
Maturirala sam u Gimnaziji “Niko Rolović”, a uporedo sam završila i baletsku školu „Princeza Ksenija“ u Baru.
Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, odlučila sam da izađem iz zone komfora, i granica svoje zemlje.
Uz ogromnu podršku roditelja, preselila sam se u Beč i upisala osnovne studije biologije na glavnom Bečkom Univerzitetu.

2. Zašto baš Beč i zašto baš taj fakultet?

Kristina: Prije nego li sam došla da studiram ovdje, posjetila sam Beč turistički, u par navrata.
Od malena sam veliki zaljubljenik u umjetnost, a Beč je po mom mišljenju apsolutni kulturno - umjetnički centar Evrope. Ovdje su inspiraciju za komponovanje nalazili Mocart i Šubert, ovdje je nastao “Poljubac” Gustava Klimta, a samo par ulica od moje, nekada je živio legendarni Sigmund Frojd.
Biologiju sam upisala, jer mislim da biologija može spasiti svijet.
To je nauka koja ispituje život na više razina, koja prodire u srž, sve do najsitnijih čestica da bi pronašla suštinu. Korijeni su joj zariveni duboko u prošlost, i koliko god se ona, kao nauka razvijala, sve počiva na aksiomima i postulatima utemeljenim davno prije života svih nas.
Osim sa prirodnim naukama, biologija je usko povezana i sa filozofijom i antropologijom, pa uspijevam da naučim i neke fascinantne stvari i iz ovih oblasti.

3. Koliko se način života u Crnoj Gori razlikuje od načina života u Austriji?

Kristina: Mentalitet ljudi je drugačiji, pa su prirodan slijed događaja i razlike u načinu življenja.
Standard je viši nego kod nas, ali je i život skuplji.
Austrijanci su jako vrijedni, i posvećeni svojim ciljevima, kako na poslovnom tako i na privatnom planu. Istina je da su hladniji od nas, ali meni se čini da su ipak samo “rezervisani”, i da se radije drže u nekim svojim malim krugovima.
Beč je grad sa skoro dva miliona stanovnika, u kome sve funkcioniše nesmetano.
Austrijski zakoni su jasno definisani, dok im je, na primjer, birokratski sistem komplikovan, i često konfuzan.
Ipak dva su zakona iznad svih: nedjeljom ništa ne radi, i bečka šnicla je jedini pravi ručak.

4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu i kako si ih riješila? Šta te motiviše i pokreće?

Kristina: Jedan od najvećih izazova bio mi je njemački jezik, prema kome sam bila ratoborno nastrojena.
Vremenom sam ga jako zavoljela, mada priznajem da još uvijek ponekad imam problema da razumijem određene dijalekte iz drugih dijelova Austrije.

Kada sam odlazila od kuće, mislila sam da mi odvajanje od porodice i prijatelja neće preteško pasti, jer su me i ranije od šale svi zvali “Đuro putnik”.
Međutim, kada ste student u inostranstvu, propuštate mnoge važne datume.
Ja ću ponovo imati ispit na bratov rođendan – pa su mi kilometri neprijatelj No.1 i ovog novembra.

Motivišu me velika želja da porodicu i najbliže prijatelje učinim ponosnima, i potreba da uvijek radim na sebi.

5. Šta radiš u slobodno vrijeme, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

Kristina: Fakultet je prilično zahtjevan, ali uz dobru organizaciju, i eventualno planiranje semestra unaprijed, može se odvojiti vremena i za sebe.
U slobodno vrijeme pišem, idem u pozorište, volim da putujem, upoznajem gradove i nove ljude!

6. Kako vidiš sebe u budućnosti, planiraš li da se vratiš u Crnu Goru nakon završetka studija?

Kristina: Plan mi je da osnovne studije završim ovdje.
Nakon prve godine, imala sam pravo na usmjerenje, a odabrala sam mikrobiologiju i genetiku, tako da mislim da ću i master studije nastaviti u tom pravcu.
Gdje, još uvijek nisam odlučila. Toliko je divnih gradova, da je šteta ostati na jednom mjestu.
Voljela bih da se jednog dana vratim kući, ali kroz život oduvijek idem korak po korak, i puštam srce da me vodi.

7. Koju bi poruku poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o studiranju u inostranstvu?

Kristina: Ukoliko ste u mogućnosti da se otisnete negdje izvan Crne Gore, i imate podršku roditelja, imam 3 savjeta za vas:

1. sastavite listu sa “za” i “protiv” argumentima
2. suptilno otcijepite / obrišite dio na kome su „protiv“ argumenti
3. spakujte kofere, i PROBAJTE

to su bila četiri savjeta, ali poentu ste shvatili.
Najteže je u životu krenuti. Ako je želja tu, način će se za mnoge stvari naći. Studentskih poslova ima, niskobudžetnih letova isto, a i naših kafana kada vas uhvati nostalgija https://static.xx.fbcdn.net/images/emoji.php/v9/t51/1/16/1f603.png:D
Svjesna sam takođe, da je vrlo realna situacija da se ne dopadne svakome život sa strane. U tom slučaju se uvijek možete vratiti kući, i to bogatiji za jedno ogromno životno iskustvo.

8. Trenutno si član Upravnog odbora OCSI. Šta te je motivisalo da se priključiš UO, šta si naučila kroz svoj mandat?

Kristina: Sjetila sam se svog početka u novoj državi.
Nije bilo lako snaći se u nepoznatom.
Kako funkcioniše vizni režim? Kako se upisati na fakultet, srediti osiguranje? …samo su neka od pitanja i nedoumica sa kojima se susreću studenti u inostranstvu.
Dopala mi se misija i vizija OMSE, koja za cilj ima da informiše, spoji ljude, i upravo im olakša put do odgovora na sva ona pitanja koja život van granica rodne zemlje postavlja.

9. Reci nam nešto više o svojoj OCSI poziciji - Editor? Koliko su zaduženja koja si imala uticala na tebe, na tvoj lični razvitak?

Kristina: U upravnom odboru svi imamo određenu poziciju, koja za sobom nosi zaduženja i obaveze.
Editor je moderan naziv za urednika.
Moja uloga je bila da planiram sadržaj naših stranica na društvenim mrežama, da provjeravam tačnost svih informacija koje smo sa vama dijelili, ispravljam potencijalne greške, i da na što ljepši način prezentujem sve ono što je bilo u pisanoj formi, i stiglo do vas – članova i čitalaca.
Književnost i pravopis volim od malena, tako da tu pozicija urednika nije imala radikalan uticaj na moj lični razvitak, ali ono što mi je mjesto u upravnom odboru OMSE donijelo, je sjajno druženje sa još sjajnijim ljudima. J

10. Zbog čega bi neko trebalo da se prijavi i bude član Organizacije, PoC ili član Upravnog odbora?

Kristina: Steći ćete iskustvo rada u timu, naučiti gomilu novih stvari, imati priliku da učestvujete u izradi publikacija, koordinaciji razičitih događaja, upoznaćete divne ljude, sa kreativnim idejama, i pričama sličnim vašoj.
Pridružite nam se, jer gdje je više ruku, tu je veća snaga! https://static.xx.fbcdn.net/images/emoji.php/v9/t4c/1/16/1f642.png