1. Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?
Naim: Pohađao sam Gimnaziju “25. Maj” u Tuzima. Nakon završetka iste prijavio sam se za stipendiju koju dodjeljuje Vlada Republike Turske, koju sam kasnije i dobio. Trenutno sam u Istanbulu i studiram bankarstvo na Univerzitetu Marmara.
2. Zašto baš Turska i zašto baš taj fakultet?
Naim: Posljednjih godina Turska je napredovala u mnogo različitih oblasti, a pogotovo na ekonomskom planu. A zašto bankarstvo? Bankarstvo je jedna sfera ekonomskih nauka koja potiče još iz davnina. Samo bankarstvo iz godine u godinu napreduje i mijenja se, time pokazuje da će uvijek donositi novitete. Na kraju krajeva, svima danas trebaju dobri bankari. U Crnoj Gori ne postoji fakultet koji je usko specijalizovan za studije bankarstva, što je i bio glavni razlog da studije otpočnem na nekom od inostranih univerziteta. Kod nas se studenti mogu specijalizovati za bankarstvo na četvrtoj godini studija ekonomije, dok ovdje sve četiri godine izučavam isti smjer i po završetku studija dobijam zvanje diplomiranog bankara,a ne diplomiranog ekonomiste.
3. Da li je Turska opravdala tvoja očekivanja?
Naim: Ovdje živim već 4 godine. Naravno da je u početku bilo poteškoća pri prilagođavanju, prihvatanju činjenice da počinjem samostalan život sa nepunih osamnaest godina. Informacija da grad ima 20 miliona stanovnika, zna da preplaši, ali sada, nakon 4 provedene godine ovdje, mogu reći da ljepota Istanbula pobjeđuje sve prepreke, i poteškoće baca u drugi plan.
Sa druge strane, sam fakultet je u mnogome opravdao moja očekivanja jer se potencira praktična nastava, što je veoma bitno za moj smjer studija.
4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja do sada I kako si ih riješio?
Naim: Glavni i najveći izazov za mene bio je odlazak od kuće i odvajanje od porodice, društva i svih meni dragih osoba.
Po dolasku u Tursku, najveća poteškoća bila mi je gustina saobraćaja i činjenica da transport od tačke A do tačke B u istom gradu može da traje i do 2 sata. (Sa tim se ni dan danas nisam pomirio:) )
Birokratija i sređivanje dokumenata, kao što su boravišna dozvola, zdravstveno osiguranje.. predstavljali su mi ogroman problem. Tada, kada sam stigao u Tursku, nisam znao ni riječ njihovog jezika, a Turci, nažalost, skoro da i ne govore engleski jezik.
Jedan od velikih izazova za mene u tom periodu bila je i sama činjenica da ću studirati na meni potpuno nepoznatom jeziku.
5. Tvoja najveća motivacija na tom putu?
Naim: Samo razmišljanje o budućnosti bude mi najveća motivacija za rad i uspjeh. Naravno, ništa od ovoga ne bi bilo moguće da nisam imao konstantnu podršku porodice i najbližih.
6. Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?
Naim: Na fakultetu postoji mnogo vannastavnih aktivnosti. Ja sam uvijek volio da se bavim sportom pa sam tu tradiciju nastavio i u Istanbulu. Dio sam fudbalskog i košarkaškog tima Univerziteta Marmara sa kojima jednom u dva mjeseca idem na turnire po različitim evropskim gradovima.
Pored toga, uvijek volim da istražujem nove djelove grada. Kao što sam već rekao, Istanbul je grad od 20 miliona stanovnika i fascinantna je činjenica da sam nakon 4 godine provedene ovdje, vidio samo jedan njegov dio.
7. Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?
Naim: Smatram da će mi znanje stečeno u Turskoj pomoći da dođem do željene pozicije u životu i da će biti presudni faktor poslodavcima u našoj zemlji. Vjerujem da ću, gdje god se budem zaposlio, biti od velikog značaja za određenu firmu.
Takođe, osim znanja stečenog na fakultetu, nastojacu da sa omladinom podijelim i sva iskustva koja život u stranoj državi nosi sa sobom.
8. Koji je tvoj sljedeći korak? Kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?
Naim: Sljedeći korak su mi master studije. Smatram da u 21. vijeku perspektivna mlada osoba sa bachelor diplomom nema puno mogućnosti. Upravo zbog toga želim da se dodatno edukujem i proširim svoje znanje .
Sebe vidim u Crnoj Gori jer smatram da su našoj zemlji potrebni obrazovani mladi ljudi.
9. Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?
Naim: Nosilac sam stipendije koja studenta obavezuje na povratak u matičnu zemlju, u trajanju od minimum godinu dana, kako bi prenio stečeno znanje i doprinio zajednici.
Za mene će to biti odlična prilika da pokažem šta sam naučio u Turskoj i da razmislim o svojim sljedećim koracima.
10. Koju poruku bi poslao mladima koji su još u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?
Naim: Svakako podržavam sve mlade ljude koji se odluče na taj korak, ali im takođe savjetujem da se po završetku studija vrate kući, u Crnu Goru, i da budu promjena koju svi želimo da vidimo. Naravno, tu je i OCSI organizacija koja moze studentima dati odgovore na razna pitanja i olakšati im poteškoće sa kojima se svi susrijećemo.
