UO 2016/17: Jovan Jovančević, kreativni direktor

by Vladimir Đukanović | July 12, 2017

U sklopu prezentacije OCSI Upravnog odbora za 2017/18, predstavljamo vam Jovana Jovančevića, kreativnog direktora OCSI!

1) Jovane, osoba si koja je, osim vizuelnih rješenja (“Zajedno pravimo krug”, “Zimska skupstina”), bila zadužena i za reaktiviranje našeg sajta. Kaži nam nesto vise o tvom iskustvu na poziciji kreativnog direktora?

Od samog početka, našao sam motivaciju u pomaganju onima koji razmišljaju o studijama u inostranstvu i raskrinkavanju bauka kroz taj proces. Odlično mi je poznat strah i izgubljenost koji ti bauci proizvode, kao i ona neizmjerna zahvalnost koju sam osjetio prema onom koji mi je pružio ruku u tom procesu, ne očekujući ništa zauzvrat. Želeći da tu zahvalnost kanališem tako što ću pomagati drugima na isti način, OMSA se našla kao prirodan izbor. Kao i za mnoge prilike u studentskim danima, obreo sam se na mjestu kreativnog direktora ne kao najbolji i najkreativniji (crnogorski) dizajner i web developer, već kao neko koga je rad u Organizaciji privukao i koji je bio voljan da uči i žrtvuje svoje vrijeme za taj rad.

Više od postera, videa i dokumenata u čijoj sam kreaciji učestvovao, moj doprinos je u u malim stvarima kao što su: težnja konsistenciji u dizajnu, dokumentovanje i dostupnost svakog mini-projekta i korištenje samo onih eksternih izvora koji eksplicitno dozvoljavaju ponovnu upotrebu. Smatrao bih svoju misiju uspješnom kada bih u godinama ispred sebe vidio da su te male stvari i dalje u glavama budućih glavešina i starješina Organizacije.

2) U sadašnjem sazivu UO, iako najmlađi, član si sa najdužim ‘stažom’ u Organizaciji. Kako vidiš razvoj OCSI u proteklim godinama, i koje su tvoje sugestije za buducnost?

Kako kroz odrastanje uz starije u porodici, tako i kroz iskustvo koje od malih nogu nosim sa šahom, navikao sam na ulogu najmlađeg (i dičim se njome, ako ko pita.) Kroz godine, ulazio sam postepeno u sve uže krugove Organizacije I tako mogao da je vidim iz različitih uglova. Jedan sjajan aspekt ovogodišnjeg UO je stavljanje akcenta na sađenje sjemena iz koga će godinama nicati sve savršeniji plod. Tako je jasno da svaki od proizvoda UO očekuje nadogradnju i poboljšanje; ključ je u kontinuiranom radu, tokom mjeseci i godina. Raduje me da su oni kojima je naša pomoć potrebna, srednjoškolci i studenti koji razmišljaju o studijama u inostranstvu, stavljeni u prvi plan. Tako se OMSA pojavljuje i ustoličuje kao neprofitni, apolitični i tihi heroj; upravo kao onaj koji je i meni pomogao. Uspostavljanjem Ivo Vizin stipendije se postiglo mnogo na planu formalizacije te neformalnosti i pristupačnosti, koju OMSA želi da istakne, kada je u pitanju pružanje pomoći onima kojima je ona potrebna.

U budućnosti, bilo bi prelijepo proći ispred neke od gimnazija i čuti uzbuđenje u glasu srednjoškolaca jer je OMSA postavila još jednu korisnu informaciju o studijama ili stipendijama, za koje oni imaju pravo da se prijave… Ili čuti nekad na dnevniku nekog našeg uspješnog bisera, koji je do ključnih informacija došao preko OCSI kao medijatora… i ne biti šokiran zbog toga, jer su takvi događaji postali lajtmotiv zanimljivih priča.

3) Prosle godine si nam se javljao iz Njujorka, sada si u Abu-Dabiju. Proveo si neko vrijeme i na stažiranju u Amazonu, a bio si i TED govornik na svom univerzitetu. Možeš li nam reci nesto vise o tvom iskustvu u toku studija i uopste razvojnom putu?

Od Trinkomalea (Šri Lanka) do Sijetla, a preko Indije, Abu Dabija i Dubaija, Rima, Milana, Pariza i Londona, te Njujorka i Bostona, imao sam nevjerovatnu privilegiju da, tokom osnovnih studija, a primarno kroz projekte i iskustva, vidim i doživim toliko. Ipak, ono što prevazilazi sve putešestvije je prilika da upoznam izuzetne ljude, koji su postajali: kolege, prijatelji i mentori. Često mi se čini da je ono u čemu sam najuspješniji mogućnost da učim od ljudi i s veseljem prihvatim da ne znam ili da ne razumijem. Tim pristupom sam uspio u tome da oko sebe skupim grupu prijatelja iz Domovine kojim se iskreno divim; iako možda ne vladaju zemljama u kojima su trenutno, svijet bio znatno ljepše mjesto da je tako. I tu grupu sam proširio tokom studija – drugačiji pogledi i vanserijska vještina koja se vidi kroz skromnost i strast – postoji li stvarno išta bolje u ljudima? Dok god sam u situaciji da sam okružen vještijima i boljima od sebe, ne brinem puno; TEDx-i, Amazon-i i drugi uspjes-i su samo nusproizvodi.