Utorak za nas: Selma Bulić, izvršna direktorica

by Vladimir Đukanović | October 31, 2018

1. Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Selma: U Podgorici sam završila prva tri stepena svog obrazovanja, pohađajući Osnovnu školu “Savo Pejanović”, Gimnaziju “Slobodan Škerović” i osnovne studije na Arhitektonskom fakultetu, gdje sam dobila nagradu za najbolju studentkinju Univerziteta Crne Gore. Master studije sam otpočela na Politehničkom Univerzitetu u Milanu, na smjeru Arhitekture i urbanog dizajna, kao stipendistkinja istog. Trenutno sam na drugoj godini master studija, Arhitektonske škole Bauhaus Univerziteta u Vajmaru, zahvaljujući međusobnoj saradnji sa mojim prethodnim Univerzitetom.

2. Zašto baš Italija i Njemačka i zašto baš arhitektura?

Selma: Arhitektura je nastupila kao odgovor na sve ambicije, želje i talente koje su dio mene. To nije bio rezultat procesa odlučivanja i premišljanja, već nešto što mi se prirodno ukazalo kao jedini ispravni put i nikada nijesam preispitivala tu odluku. Arhitekturu ne posmatram kao studije ili zanimanje, već kao igru u kojoj uživam. Na osnovnim studijama, na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, stekla sam sva osnovna znanja i vještine koje su mi otvorila vrata ka mogućnostima. Odlazeći na skupove Evropske Asocijacije Studenata Arhitekture (EASA), stekla sam mnoga internacionalna prijateljstva, i kroz njih sam shvatila različitost pristupa arhitekturi u različitim školama, kao i različitost načina života uopšte. Tako sam odlučila da se otisnem, a za Milano sam se prvenstveno odlučila zbog stipendija koje nude, studijskog programa i pozitivnog iskustva poznanika. U toku prvog semestra sam vidjela konkurs za programe razmjene studenata, i odmah sam potražila da li je Bauhaus škola na listi. Na moje zadovoljstvo – bila je, i nakon toga je cijeli proces tekao baš onako kako sam željela.

3. Koliko se način života u Crnoj Gori razlikuje od načina života u Italiji, a koliko od načina života u Njemačkoj?

Selma: Promijenivši 3 zemlje boravka u prethodne 3 godine, istovremeno sam spoznala velike različitosti i velike sličnosti koje postoje među njima. Život u Milanu je bio brz, provela sam sate i sate u javnom prevozu, navikla sam na gužve, na nestalnost, na nova lica, na multikulturalnost, na ogroman broj mogućnosti i na ogroman broj prepreka u isto vrijeme. Italija je zemlja nenadmašnog bogatstva kulture, a Milano je grad prepun dešavanja u svijetu arhitekture i dizajna. Vrlo brzo sam shvatila da naše administrativne procedure nijesu najneorganizovanije, kao i da uprkos stereotipima o lijenosti, mi nijesmo narod koji najviše kasni. Vajmar, grad u Njemačkoj u kome trenutno živim, je sušta suprotnost svemu navedenom. Grad je manji od Podgorice, svako mjesto u gradu se dostigne sa maksimalno 10 minuta pješačenja, živi se mirnim tempom života, mogućnost da sretete nekog koga poznajete je veća, a birokratija savršeno funkcioniše. Priznajem da mi prija promjena i da se bolje osjećam u sredini u kojoj sada živim.

4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu i kako si ih riješila? Šta te motiviše i pokreće?

Selma: Najveći izazov tokom studiranja u inostranstvu mi je isti kao u toku studiranja u domovini: kako da objasnim majki da sam dobro i da mogu da funkcionišem normalno, čak i ako sam spavala svega 5 sati u prethodna tri dana. I dalje nemam riješenje tog izazova, ali sad kad ne živim sa njom makar mogu istini da dodam još koji sat. Dvije osobine koje me najviše pokreću su: konstantna želja za novim iskustvima i ta da me sve brzo zasiti.

5. Šta radiš u slobodno vrijeme, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

Selma: Hobiji i interesovanja se dosta brzo smijenjuju, a kao dva najkonstantnija su mi fotografija i putovanja. U toku prethodne akademske godine sam obišla 17 zemalja, zahvaljujući povoljnosti letova iz Milana, i sve je popraćeno brojnim gigabajtima fotografija. Poneke okačim na društvene mreže, ali imam veliku želju da jednog dana napravim i izložbu istih. Slobodno vrijeme najčešće provodim sa prijateljima a u posljednje vrijeme uživam i u nečemu za šta sam mislila da mi nikad neće biti sfera interesovanja – u pripremi hrane!

6. Kako vidiš sebe u budućnosti, planiraš li da se vratiš u Crnu Goru nakon završetka studija?

Selma: Ne znam gdje ću sjutra biti – doslovno. Planovi mi se mijenjaju iz dana u dan, i kada idem ka jednom cilju ne vežem se za njega, jer znam da na tom putu može da iskrsne i nešto mnogo bolje. Tako da je jedino što planiram – da budem srećna, a jedino što radim po tom pitanju – vjerujem. Sve ostalo su samo iskustva iz kojih učim o sebi i svijetu oko sebe i koja mi pomažu da (se) bolje razumijem.

7. Koju bi poruku poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o studiranju u inostranstvu?

Selma: Do it if you feel it. Odlazak vani nije karta za uspjeh, ali jeste nešto što pomaže ličnom i profesionalnom razvitku. Odlučite se na taj korak jedino ukoliko to sami želite, ne kako biste ostvarili nečije želje ili kako biste bili kul

8. Prethodne godine si bila član UO-a. Šta te je motivisalo da se priključiš UO, šta si naučila kroz svoj mandat?

Selma: Za OCSI sam čula prije nekoliko godina, a čim sam otišla na studije vani, raspitala sam se za mogućnosti angažmana u Organizaciji. Tada je bio otvoren konkurs za poziciju Izvršnog direktora, odmah sam se prijavila, i nakon jednomjesečnog selektivnog procesa – dobila poziciju. Kroz angažman sam imala priliku da upoznam i da radim sa sjajnim ljudima, postala sam bogatija za jedan tim, za Đurđinu, Nadu, Janka, Nikolinu, Tanju, Kristinu, Vedada, i Aleksandra.

9. Reci nam nešto više o svojoj OCSI poziciji - Izvršna direktorica? Koliko su zaduženja koja si imala uticala na tebe, na tvoj lični razvitak?

Selma: Pozicija podrazumijeva koordinisanje UO-em sa ciljem rada na projektima Organizacije. Pozicija je dosta zahtjevna i podrazumijeva konstantan rad. Na samom početku nijesam bila još uvijek svjesna tempa života koji me čeka. U svakom slučaju, iz ovog iskustva sam izvukla mnogo lekcija, najviše o sebi i svom radu, a naučila sam mnogo i o funkcionisanju sa ljudima bez fizičke prisutnosti. Timski rad je najljepši dio cijele priče koji probleme prave manjim a posao interesantnijim!


10. Zbog čega bi neko trebalo da se prijavi i bude član Organizacije, PoC ili član Upravnog odbora?

Selma: Članstvo u Organizaciji je odlična šansa za sticanje novih iskustava i poznanstava, postajete dio mreže ljudi sa iskustvima sličnim vašim i shvatate da nijeste sami u svojim nadanjima, strahovima i željama. Ukoliko imate dodatnu želju i motivaciju za svime navedenim, pozicije PoC ili članstva u UO-u su prava prilika za vas. Vaša godina u inostranstvu će biti bogatija za još jednu priču.