OCSI je u saradnji sa portalom Makanje pripremila niz intervjua sa našim lokalnim koordinatorima. Ove nedelje predstavljamo vam Janu Marjanović, koja se trenutno nalazi se u Budimpešti gdje je na master studijama iz oblasti zaštite životne sredine. Jana je i jedna od OCSI lokalnih koordinatora za Mađarsku.
O Janinom iskustvu možete čitati u nastavku.
1. Kako si se odlučila za studiranje u inostranstvu i kako vidiš da će to uticati na tvoje profesionalne i lične ciljeve?
Osnovne studije sam završila u Crnoj Gori, na Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju na Univerzitetu Donja Gorica (UDG). Tokom osnovih studija sam jedan semester provela na Erasmus razmjeni u Estoniji, jedan semester na CEEPUS razmjeni u Mađarskoj, ali sam imala priliku da ljetnje škole i internship-ove provedem u Kini i Njemačkoj.
Još tokom srednjoškolskih dana sam bila zainteresovana za studije u inostranstvu, a kako sam počela sa studijama, prilike su se otvarale i svaku koja mi je naišla na put, sam iskoristila. Samim tim što sam provela jedan semester u Mađarskoj tokom osnovnih studija, grad u kojem sam studirala mi se dopao i imala sam motivaciju da tragam za stipendijama koje postoje i koje bi mi omogućile da nakon završenih osnovnih studija nastavim master studije u Budimpešti. I trenutno se nalazim ovdje, na master studijama iz oblasti zaštite životne sredine.
Nakon svake razmjene sam odrasla i unaprijedila sebe u mnogo segmenata. Unaprijedila sam znanje stranog jezika, u ovom slučaju engleskog jezika, ali i jezika zemalja u kojima sam živjela. Proširila sam svoju zonu komfora, ali se i osamostalila. Takođe, otvorila sam vidike i smatram da je to jako važno za profesionalnu karijeru. Naučila sam kako funkcionisati u internacionalnom timu. Naučila sam kako da budem tolerantna, kako da razumijem, saslušam, ali i da budem otvorena za različita mišljenja – kao i za upoznavanje različitih kultura. Osim toga što sam usavršila komunikacijske vještine i emocionalnu inteligenciju, najvažnije od svega jeste broj predivnih ljudi koje sam upoznala iz svih krajeva svijeta, i svako od njih mi je ispričao unikatnu, neponovljivu životnu priču, a i oni su čuli moju. Studiranje u inostranstvu mi svakodnevno daje samopouzdanje, hrabrost i vjeru u sebe da donosim važne životne odluke.
Odvajanje od porodice nije nimalo lako, ima mnogo odricanja, kako materijalnog tako i onog koji nas čini takve kakvi smo – emocionalnog, duhovnog, ali sve prepreke koje prevaziđemo nas čine jačim i prave nas osobom kakva vremenom postajemo – samouvjerenom, motivisanom i uspješnom.
2. Prema tvom mišljenju, koje su najveće prednosti, ali i mane studija u Mađarskoj?
Studiranje u Budimpešti svakako ima više prednosti nego mana. Kao najveće prednosti bih izdvojila to što je Budimpešta, ali i Mađarska generalno, zemlja koja je otvorena za veliki broj studenata iz svih djelova svijeta. Mogu slobodno reći da se ovdje nalazi veliki broj internacionalnih studenata, i da postoji veliki broj internacionalnih programa za studiranje, na različitim jezicima. Osim navedenog, kao prednost bih izdvojila to što je univerzitet na kojem trenutno studiram, pod nazivom Eötvös Loránd University (ELTE) najstariji i među pet najboljih univerziteta u Mađarskoj, ali je i visoko rangiran na listi svjetskih univerziteta. Naravno da su ovi parametri uticali na to kada sam odlučila gdje ću nastaviti usavršavanje nakon osnovih studija. Kvalitet studija i posvećenost profesora je na jako visokom nivou, a u sadašnjoj situaciji u toku pandemije više nego ikada.
Kao jednu od mana studija u Mađarskoj bih izdvojila to što je cijena školarine po semestru jako visoka (na univerzitetu na kojem studiram je oko 4000 eura/semestar), a koliko sam informisana, cijena je približna i na ostalim univerzitetima širom zemlje. Ukoliko stipendija ne bi postojala, smatram da za crnogorske studente, gdje većina nas živi u porodicama sa prosječnim primanjima, nije jednostavno i dostupno da započnu, nastave ili dovrše studije u inostranstvu. Govorim iz sopstvenog iskustva, da nijesam dobila stipendiju, ne bih mogla finansirati troškove školarine u Mađarskoj.
3. Kako bi prokomentarisala obrazovni sistem po kom studiraš i šta bi voljela da se od toga primjeni u Crnoj Gori?
Kao prvo, obrazovni program na kojem trenutno studiram – Zaštita životne sredine, ne postoji u Crnoj Gori. Postoji kao smjer u sklopu različitih fakulteta, međutim, ne postoji kao posebna fakultetska jedinica koja je posvećena isključivo ovoj oblasti, kao što je primijenjena ekologija, zaštita životne sredine, održiva energija, upravljanje otpadom i slično. Smatram da je ova oblast jako važna, posebno u Crnoj Gori, i da bi zainteresovanost mladih ljudi prema ovoj oblasti trebala da bude na većem nivou. Zaštita životne sredine je danas važnija nego ikada, i više nego ikada trebamo biti posvećeni tome da mijenjamo svijet na bolje – kako svojim znanjem, ali i promjenom svakodnevnih navika.
Kada je u pitanju obrazovni sistem, već sam govorila o tome da sam osnovne studije završila na Univerzitetu Donja Gorica (UDG). Moram spomenuti da se studiranje u inostrastvu ne razlikuje mnogo u odnosu na univerzitet gdje sam ja završila osnovne studije. Profesori su jako otvoreni, spremni da saslušaju, ali i da primijene uglavnom sve što student predloži kao sugestiju (kako na studijama u Crnoj Gori, kao i u inostranstvu). Takođe, primjenjuju se moderne metode studiranja, kako na UDG-u u Crnoj Gori, tako i na univerzitetu gdje trenutno studiram.
Međutim, ono što bih voljela da se primijeni u Crnoj Gori, jeste više kako student kao individua posmatra studiranje. Veliki broj studenata u Crnoj Gori na studije ne gleda kao na proces, već su fokusirani na krajnji produkt – u ovom slučaju diploma. Smatram da nas obrazovni sistem uči tome da budemo fokusirani na ispit, na diplomu, a ne na ono što ćemo naučiti i kako ćemo se usavršiti u procesu pripremanja za isti. U inostranstvu, studenti, ali i profesori su više otvoreni da pokažu da svaki student na studije treba gledati kao na priliku da svakog dana nauči nešto novo, da primijeni znanje i da prati ,,trendove” kada je nauka u pitanju. Ocjena nije bitna, diploma nije bitna, već ono što smo naučili u procesu ostvarivanja istih. Kada ovako posmatramo na studije, uspjeh kao takav je neizostavan.
Takođe, još jednu stvar koju bih izdvojila jeste praktična nastava, odnosno praktični rad koji je više zastupljen u obrazovnom sistemu u zemlji u kojoj studiram, nego u Crnoj Gori. Kao student prirodnih nauka, laboratorijske vježbe i vježbe na terenu su jako važne za moju oblast. Moram napomenuti da ih je više bilo tokom studija u inostranstvu, nego u Crnoj Gori. Ovo je jedan od važnih segmenata koje je potrebno promijeniti kako bi se obrazovni sistem u Crnoj Gori podigao na viši nivo i kvalitet studija parirao studijama u inostranstvu.
4. U čemu se razlikuje društveni ambijent i kultura u Mađarskoj od istoga u Crnoj Gori?
Iako je Mađarska teritorijalno jako blizu Crne Gore, društveni ambijent i kultura su potpuno različiti. Hrana je drugačija, mentalitet ljudi je drugačiji, kao i jezik. Smatram da najveću barijeru života u Mađarskoj predstavlja jezik, gdje ljudi srednje i starije starosne dobi ne znaju engleski jezik. Mađarski jezik je jedan od najtežih jezika i potpuno je drugačiji od slovenske grupe jezika. Trenutno pokušavam naučiti osnove mađarskoj jezika uz kurseve koje imamo na fakultetu, i koji su od ove godine za internacionalne studente postali obavezni. Svakog dana se upoznajem sa kulturom kroz upoznavanje ljudi, učenje jezika, ali i degustacije različite vrste hrane. U Mađarskoj se osjeća uticaj Evropske Unije, kada je uređenost i organizacija u pitanju, međutim, ima dosta stvari na kojima je potrebno raditi i izmijeniti, kao što je birokratija-i to otežava apliciranje za bilo koju vrstu dokumentacije. Ljudi su generalno zatvoreni i ne toliko druželjubivi, međutim, sve lokalne ljude koje sam bliže upoznala i imam priliku sa njima provoditi vrijeme, svakog dana čine boravak u Budimpešti ljepšim.
5. Zbog čega bi ti preporučila studentima da odaberu studiranje u Budimpešti?
Kako sam se već upoznala sa Budimpeštom 2019.godine kao student na jednosemestralnoj razmjeni, to mi je umnogome pomoglo da započnem novi segment svog života – kao student master studija u Budimpešti, gdje provodim trenutno osmi mjesec. Budimpešta je, prema mom mišljenju, jedan od najljepših gradova u Evropi. Kao prednosti bih izdvojila to što se nalazi blizu Crne Gore, a sa druge strane je potpuno drugačija, kako sam i spomenula u jednom od prethodnih pitanja. U ovih godinu dana života u Budimpešti se nikada nijesam osjetila usamljeno ili da nemam ideju šta raditi u toku dana. Uvijek postoji mjesto gdje se može prošetati, provesti kvalitetno vrijeme – kako u prirodi, tako i u urbanim djelovima grada. Dopada mi se to što je gradski prevoz jako dobro povezan, skoro svaki dio grada je jednostavno dostupan, a cijena mjesečne karte za studente je jako povoljna. Ono što mi se posebno dopada, kao nekom ko je biciklista, jesu biciklističke staze koje su svuda u gradu. Dopada mi se arhitektura, generalno istorijske građevine i priče koje svaka ima, ali i mnogobrojni parkovi.
Troškovi života nijesu mnogo različiti ili veći u odnosu na Crnu Goru. Ono što je skuplje jeste smještaj, ukoliko student ne odluči da stanuje u domu. Posebno u vrijeme pandemije, domovi nijesu bili lako dostupni studentima. Cijene prehrambenih proizvoda su uglavnom kao u Crnoj Gori, ali i troškovi noćnog života. Iskrena da budem, nekada sam više novca na mjesečnom nivou trošila u Podgorici tokom studija nego trenutno u Budimpešti. Naravno, Budimpešta kao glavni grad je skuplja za život u odnosu na ostale gradove u Mađarskoj.
Studiranje na mađarskim univerzitetima omogućava studentima da steknu znanje koje je jako visoko rangirano, kako u Evropi, tako i u svijetu. Smatram da su prilike za zaposlenje mladih ljudi takođe veće u odnosu na Crnu Goru. Kako Crna Gora ima saradnju sa Vladom Mađarske, trenutno studiram na stipendiji pod nazivom – Stipendium Hungaricum, koja se raspisuje svake godine. Crna Gora ima mogućnost da pošalje određeni broj studenta na osnovne, master i doktorske studije. Stipendija pokriva sve troškove školarine, troškove zdravstvenog osiguranja, vize (boravišne dozvole), kao i troškove života. Smatram da je ovo odlična prilika za crnogorske studente da se zainteresuju za studiranje u inostranstvu.