1.Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?
Aleksandar: Gimnaziju ’’Miloje Dobrašinović’’ završio sam u Bijelom Polju. Nakon toga, dobio sam stipendiju Ruske Federacije i osnovne i specijalističke studije iz oblasti Energetike (Smjer Vakuumska i Kompresorna Tehnika u distribuciji energenata) završio u Moskvi na Univerzitetu ’’Bauman’’. Nisam se zadovoljio tim međunarodnim iskustvom, pa sam aplicirao za master studije u Mađarskoj. Trenutno studiram ’’Međunarodnu ekonomiju i biznis’’ na Univerzitetu ’’Korvinus’’ u Budimpešti.
2. Zašto baš Mađarska i zašto baš taj fakultet?
Aleksandar: Prijava za Mađarsku nije bila unaprijed planirana i ciljana, već je tako ispalo spletom okolnosti. Odluka o prijavi je donešena u poslednji momenat, na sugestiju kolege iz Upravnog Odbora – Koordinatora za interne odnose Vedada Fetahovića. Imao sam nekoliko otvorenih opcija, ali sam na kraju dobro odvagao i riješio da izaberem Budimpeštu. Pored nekoliko rezona kojima sam se rukovodio pri finalnom izboru lokacije, na kraju je presudnu ulogu odigrao finansijski momenat. Što se tiče fakulteta, u želji da proširim i povećam univerzalno znanje, postanem konkurentniji na tržištu rada i kvalifikovan za Crnu Goru, upisao sam fakultet koji se ne nadovezuje idealno na moje prethodno obrazovanje ali za koji smatram da u kombinaciji sa prethodnim otvara puno mogućnosti u budućnosti. Ujedno, ta oblast se potvrdila vrlo interesantnom za mene.
3. Koliko se način života u Crnoj Gori razlikuje od načina života u Rusiji, a koliko od načina života u Mađarskoj?
Aleksandar: Moje lično ubjeđenje je da je način života u najvećoj mjeri uslovljen geografskim položajem, pa da ni identitetska, etnografska i religijska datost značajno ne determinišu mentalitet. U ovom pogledu ja se ugledam na mađarskog pisca Belu Hamvaša koji narode dijeli na vinske i rakijske. Stoga bih ja Ruse i njihov način života svrstao u ’’sjevernjački’’, naš je ’’južnjački’’, a mađarski je nešto između. Naravno, studirao sam u Moskvi, za koju će sami Rusi reći da nema puno dodirnih tačaka sa ostatkom Rusije, da je ‘’država u državi’’. Zaista, to je jedan uzavreli megalopolis, uzburkani kovitlac koji se ne da porediti sa pitomom Budimpeštom i melanholičnim Bijelim Poljem.
4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu i kako si ih riješio? Šta te motiviše i pokreće?
Aleksandar: Siguran sam da mi je najveći izazov bila prva godina studija u Moskvi, kada sam sa dobrim ali ne izvanrednim znanjem ruskog jezika i poznavanjem stručne terminologije direktno otpočeo studije i kročio u avanturu. Međutim, vrlo sam uporan i nastojim da dovršim poslove koje započnem. Uz mjesec – dva intenzivnog druženja sa rječnikom i temeljnog učenja, uspio sam da uhvatim priključak za Rusima koji su sa mnom studirali, na maternjem jeziku. Vjerujem da je radoznalost moj najveći ‘’spiritus movens’’.
5. Šta radiš u slobodno vrijeme, koji su tvoji hobiji i interesovanja?
Aleksandar: Ljubav prema prirodi koja je zapretena u podsvijesti svakog čovjeka rođenog u Crnoj Gori, proradi kada ste od nje odvojeni. I meni je ta ljubav usađena od malena, od vremena kad sam ljetnje raspuste provodio kod đeda i babe u Rajkovićima. Strast za planinarenjem i drugim vidovima rekreacije u prirodi razvio sam u Moskvi. Univerzalna je istina da ljudi nauče da cijene neke vrijednosti tek kada ih postanu lišeni.
6. Kako vidiš sebe u budućnosti, planiraš li da se vratiš u Crnu Goru nakon završetka studija?
Aleksandar: Planiram. Itekako sam vezan za Crnu Goru. Međutim, ako mi u inostranstvu bude ponuđen, ili ako pronađem unosan posao, siguran sam da ću morati da podnesem određene žrtve.
7. Koju bi poruku poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o studiranju u inostranstvu?
Aleksandar: Poručio bih im da najviše rizikuje onaj koji nikada ne rizikuje. Takođe, vrijedi rizikovati, jer i u slučaju da nešto pođe po zlu, mogu odustati posle par mjeseci. Samo iskustvo je i više nego dobra kompenzacija za godinu studija u Crnoj Gori i nesumnjiv zalog za budućnost.
8. Trenutno si član Upravnog odbora OCSI. Šta te je motivisalo da se priključiš UO, šta si naučio kroz svoj mandat?
Aleksandar: Prvenstveno želja da se povežem, stvorim trajna i čvrsta poznanstva i prijateljstva sa drugim csi, što sam i uspio. Upoznao sam na desetine sjajnih mladih ljudi, što virtuelno, što uživo. Dosta poznanstava je preraslo u prijateljstva. Dobar je osjećaj kada imate mrežu prijatelja, štaviše zemljaka, koji su ’’prekrilili’’ Evropu i svijet. Osim toga, organizacija nastoji poluprofesionalizovati rad Upravnog Odbora, tijela koje kooridiniše izvršnom linijom organizacije. Ovo je značajno sa profesionalne tačke gledišta, jer zaista doprinosi usavršavanju, sticanju novih znanja i vještina. Аko se ovakav tip angažmana ne može ravnati sa poslom, pouzdano se može reći da je to i više nego dobra uvertira za posao koji nas sjutra očekuje. To se ogleda u organizaciji komleksnih događaja, upravljanju finansijama, pospješivanju interakcije među članovima, izradi i ažuriranju publikacija, osmišljavanju i uređivanju sadržaja koji se distribuira putem sajta i društvenih mreža, kreiranju vizuelnog identiteta, održavanju komunikacije sa organizacijama, institucijama gdje se svaki nacrt pisma prekroji po nekoliko puta i svaka riječ pažljvo odmjeri prije nego li se pošalje. Uspješni rezultati na ovim poljima se ostvaruju kroz međusobnu saradnju, kominikaciju i redovne sastanke Upravnog Odbora kao i sastanke Upravnog Odbora sa višim tijelima seniornosti.
9. Reci nam nešto više o svojoj OCSI poziciji – Predsjednik Skupštine? Koliko su zaduženja koja si imala uticala na tebe, na tvoj lični razvitak?
Aleksandar: Zadatak Predsjednika Skupštine je da organizuje i vodi Zimsku i Ljetnju Skupštinu. Pored toga, Predsjednik Skupštine je dužan da održava komukikaciju sa PoC (Point of Contacts) i predstavnicima nodova (zajednice CSI na državnom nivou). Vjerujem da je ova uloga doprinijela poboljšanju mojih organizacionih vještina, razvoju komunikacionih i drugih vještina, tzv. ’’soft skills’’. Pozicija Predsjednika Skupštine je po rangu gotovo ravna Izvršnom Direktoru. Predsjednik Skupštine je član Upravnog Odbora, ali u isto vrijeme najnezavisniji član. I ovom prilikom, pozivam sve članove da izaberu i delegiraju svog predstavnika na državnom nivou, koji će uzeti učešće u izboru za Predsjednika Skupštine.
10. Zbog čega bi neko trebalo da se prijavi i bude član Organizacije, PoC ili član Upravnog odbora?
Aleksandar: Mislim da sam sve benefite učešća u radu organizacije detaljno obrazložio u prethodnim odgovorima. Onima koji se kolebaju, poručujem da ne oklijevaju da me kontaktiraju. Zajedno ćemo pronaći odgovarajuću formulu koja ide vama u prilog a i organizaciji. Upravni Odbor i akcioni timovi su uvijek dobrodošli za nove članove
