Ovog toplog utorka nas svojom pričom raduje Božidar Bukilić! Uživajte! 🙂
#ocsi #omsa #utorakzanas
1. Opiši tok dosadašnjeg školovanja.
Svoje osnovne studije iz engleskog jezika i književnosti sam započeo na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, nastavio na Univerzitetu u Misisipiju i završio na Univerzitetu u Granadi. Nakon toga, dobio sam dvojnu master diplomu sa Univerziteta u Algarveu u Portugalu i Autonomnog univerziteta u Barseloni iz procesovanja prirodnog jezika (kompjuterske lingvistike).
2. Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?
Mnogo je uticalo na sva polja. Kada jedna mlada osoba izađe tako rano iz zemlje, sebe formira u potpuno drugačijem sistemu gdje stvari funkcionišu na drugačiji način. Na akademskom polju imao sam priliku da iskusim različite obrazovne sisteme i uzmem od svakog ono što mi je najviše odgovaralo, izučim potpuno drugačija polja, sarađujem sa jako dobrim profesorima – jednim koji su me vodili kroz moje osnovne studije i pripremili me za naredni korak i drugim koji su bili uz mene kroz čitavu master tezu i tako mi pomogli da napišem nešto što sam sa ponosom mogao da predstavim na mnogim konferencijama na kojima sam bio. Na društvenom polju je uticalo tako što sam razvio sposobnost da radim efikasno u međunarodnom okruženju uz otvoren dijalog što se na prvi pogled čini lakim, a zapravo je veoma izazovno. Otkrio sam i naučio da cijenim nevjerovatno drugačije pristupe stvarima / zadacima / problemima. Unaprijedio sam svoje jezičke vještine u svakoj od zemalja u kojima sam živio, naučio da kuvam najrazličitija jela iz raznih djelova svijeta. Naizgled potpuno nasumice pominjem jezike pa kuvanje, ali to su za mene jako vrijedni suveniri koje ću nositi sa sobom uvijek. Lijep je osjećaj kada jedete špansku tortilju koja vas podsjeti na Alambru koja vas podsjeti na 21. rođendan, koji vas podsjeti na 22. rođendan i šest povezanih letova do Portugala umjesto dva zbog oluje u Frankfurtu koji vas podsjete da kasnite tamo gdje god treba da idete jer ste odlutali mislima na drugi kraj svijeta. Upravo to što sam imao ovakvo dosadašnje iskustvo obezbijedilo mi je posao u internacionalnom koledžu gdje sada radim.
3. Tvoja najveća motivacija na tom putu?
Moja motivacija nije bila jednolika, prosto je bilo više faktora koji su činili da nastavljam da idem putem koji sam odabrao. Potraga za kvalitetnim obrazovanjem, a kasnije i za izučavanjem polja koje ne postoji u Crnoj Gori, potraga za novim iskustvima, putovanjima, ljudima i kulturama su neki od faktora koje bih izdvojio.
4. Da li si nekad pomislio da odustaneš?
Ne. Je li bilo teško nekada – jeste. Ali da sam pomišljao da odustanem – nisam. Nisam odustajao jer sam imao jasan cilj ispred sebe koji je sam po sebi bio važan za ostvarenje svega onoga što sam unaprijed bio zamislio i želio. Da je bilo teško, jeste. Ne vjerujte svakom Instagram feed-u kroz koji proletite pogledom.
5. Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešavalo nešto nesvakidašnje, što bi želio da podijeliš sa nama?
S obzirom da nešto nesvakidašnje za mene ne mora nužno da bude nesvakidašnje za vas, pokušaću da stavim stvari u perspektivu. Saobraćaj u Limi je, eto, nešto potpuno nesvakidašnje za jednog Crnogorca – meni je to bila (nažalost) svakodnevica, zato mi je i dalje smiješno kada neko pomene gužvu u saobraćaju u Podgorici. Večernje džogiranje dok se pali muzika i fontane sa svjetlima na Plasa Espanji u Barseloni je meni bilo nesvakidašnje iskustvo, kao i trenutak kada prođem pored Casa Batllo svaki put na putu kući. Krstarenje rijekom Amazon i igranje sa peruanskim plemenom čije žene su u toplesu je bilo jako nesvakidašnje za mog šestogodišnjeg sestrića dok je gledao snimak koji sam poslao sestri na Viber. Pod tu grupu spadaju i žabe, crvi, lame, alpake i morski prasići koje sam probao u nekom trenutku svog boravka vani (izvinite vegetarijanci).
6. Zbog čega si odlučio da se vratiš u Crnu Goru?
Došli smo do čuvenog pitanja. 🙂 U Crnoj Gori sam već godinu i po, prvi put posle osamnaeste godine. Vratio sam se, za sada, jer imam divan posao koji me ispunjava i u kojem potpuno i istinski uživam. I dalje sam ovdje jer, pored posla, ponovo sam okružen ljudima koje volim i koji mi neizmjerno znače. Ja sam u svojim dvadesetim i trudim se da sagradim kvalitetnu karijeru u polju koje volim, tako da planiram da ostanem ovdje sve dok je prostor za rast i razvoj na svakom planu života moguć. Sve ovo ne znači da sam odlučio da ostanem u Crnoj Gori, znači samo da sam uspio da prepoznam šta je to što trenutno zaista želim i priliku da postignem nešto više. Ne vidim sebe vezanog ili na bilo koji način definisanog geografskim granicama.
7. Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?
Zapitajte se zbog čega odlazite. A onda znajte zbog čega odlazite.
8. Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan modernog crnogorskog društva: “Čojstvo, junaštvo i…”?
Radije bih ga izmijenio u vraćanje skromnosti, razvijanje tolerantnosti i uzdizanje obrazovanosti.
9. Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoja interesovanja i ambicije, da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?
Iskreno, nisam jedna od osoba koje imaju uzore. Svoju inspiraciju nisam tražio u drugim ljudima nego u želji da znam više. Kad znate više, informisani ste. Informacija je moć.
10. Da si danas maturirao u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?
Isti kao i prije skoro deset godina, otišao bih iz zemlje.
