Utorak za nas: Maša Perišić

by OMSA Archive | April 17, 2018

1. Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Maša: Treći razred srednje škole završila sam u Americi i tada sam shvatila da ću svoje dalje školovanje zasigurno nastaviti negdje u inostranstvu. Tako da sam se, nakon završene podgoričke Gimnazije "Slobodan Škerovic", odlučila na taj korak i upisala internacionalnu ekonomiju na državnom Univerzitetu u Beču.

2. Zašta baš Austrija i zašto baš ekonomija?

Maša: Svoje prve korake i prve godine života provela sam upravo u Beču, tako da sam se uvijek rado turistički vraćala ovom gradu, a kada je došlo vrijeme da odlučim gdje ću upisati fakultet, raspitala sam se kakve mogućnosti pruža Austrija i shvatila da je to upravo ono što sam i tražila. Volim da učim nove jezike, tako da su mi studije na njemačkom bile samo izazov, nikako prepreka. Što se tiče studijskog programa, svijet ekonomije pruža mnogo mogućnosti kako u Crnoj Gori, tako i u Austriji, pa sam odlučila da se tu oprobam. Pošto studiram internacionalnu ekonomiju, morala sam naučiti još jedan jezik, tako da sam, pored njemačkog, na fakultetu naučila i španski jezik.

3. Da li je Austrija opravdala tvoja očekivanja?

Maša: Austrija je u potpunosti opravdala moja očekivanja. Jako mi se sviđa kultura i stil života, kao I raznovrsne mogućnosti koje pruža ova država. Kako se u mnogo čemu razlikuje od Crne Gore, trebalo mi je vremena da se naviknem na novi način života i da prihvatim te razlike, ali sam se na kraju uklopila i jako sam zadovoljna.

4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?

Maša: Najveći izazovi su mi definitivno bili jezik i samostalan način života. Jezičku barijeru sam uspjela da prevaziđem nakon godinu dana kursa, mada mi je strani jezik stvarao poteškoće i na početku studija. Iako sam i sama silno željela da se osamostalim, ni to nije bilo lako, jer sam se susrela sam sa mnogobrojnim obavezama koje sam morala uskladiti sa učenjem. Vremenom sam stvorila svoj ritam, i prevazišla sve prepreke.

5. Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Maša: Moja najveća motivacija je svakako uspjeh koji me čeka na kraju tog puta, tako da sebe svakog dana motivišem i ohrabrujem time da će se sav taj trud i odricanje od nekih stvari isplatiti i da će rezultat biti ono što sam željela od samog početka, a to je da ću uspijeti da nađem svoje mjesto u Beču i opstanem u stranoj zemlj.

6. Čime se baviš kad nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

Maša: U svoje slobodno vrijeme se bavim slikanjem i pravljenjem unikatnih predmeta. Osim u svijetu ekonomije pokušavam da nađem svoje mjesto i u svijetu umjetnosti. Krajem prošle godine sam imala svoju prvu izložbu, a često izlažem i prodajem stvari koje pravim na raznim marketima.

7. Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

Maša: Sigurna sam da znanje i iskustvo koje sam stekla mogu pomoći mojoj zemlji. Ukoliko bih se odlučila da se vratim u Crnu Goru, firmi u kojoj bih radila mogla bih doprinijeti uvođenjem načina funkcionisanja na stranom tržištu. Svakodnevnom interakcijom sa ljudima u Austriji radim na promociji svoje zemlje, tako da je i to neka vrsta doprinosa.

8. Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u budućnosti?

Maša: Moj sljedeći korak je da završim školovanje, a sebe bih u dalekoj budućnosti voljela da vidim u poslu gdje bih mogla da spojim svoje stečeno znanje iz ekonomije i svoju ljubav prema umjenosti.

9. Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Maša: Trenutno ne planiram da se vratim. Moja želja je da na neko vrijeme ostanem u Austriji, ali Crna Gora je moja zemlja i svaki put, kada mi obaveze to dozvole, rado idem nazad. Još uvijek je rano da kažem da li ću zauvijek ostati u Beču ili ne. Ne volim da pravim dugoročne planove.

10. Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Maša: Moja poruka svim mladim ljudima, koji imaju mogućnost da odu na studije u inostranstvo, je da tu priliku ni u kom slučaju ne propuste. Smatram da je to jako lijepo iskustvo i da se mnogo šta može naučiti. Nezavisno od toga da li nakon toga žele da se vrate u Crnu Goru ili ne, mislim da im to znanje može biti od velike pomoći za dalji napredak.