1.Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?
Mirko: Osnovne i specijalističke studije završio sam na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore a Master studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu (POGESTEI Master in European Integration Law).
Od 2010. do 2016. godine sam radio kao asistent na Katedri za Međunarodno i evropsko pravo na Fakultetu pravnih nauka (UDG). Kao stipendista Ministarstva nauke (Stipendija izvrsnosti) u oktobru 2016. sam se preselio u Budimpeštu gdje sam na CEU pri Centru za etiku i pravo u biomedicini započeo istraživanje u oblasti upotrebe 3D štampača u biomedicini. Naziv istraživačkog projekta je “Legal and Ethical Aspects of 3D Printing (Bio-printing) of human tissues and organs for transplantation surgeries”. Dok sam boravio na CEU dobio sam potvrdu da sam dobitnik stipendije Vlade Japana (MEXT stipendija) i da sam dobrodošao kao student istraživač na Kjušu Univerzitetu. Sada je već godinu dana kako sam u Japanu, a kako je prijava za LL.D. studije bila u decembru, odlučio sam da iskoristim priliku i da upišem još jedne LL.M. studije. Tako da sada radim na svojoj drugoj magistarskoj tezi. Prije par dana sam dobio informaciju da je prijava za LL.D. uspjela i da je stipendija produžena za još 3 godine.
2. Zašto baš Japan i zašto baš taj fakultet?
Mirko: O Japanu sam maštao još kao dijete. Naravno tada nisam imao predstavu šta ću raditi i čime ću se baviti kada odrastem, ali valjda pod uticajem različitih saznanja o Japanu moja fasciniranost ovom zemljom nikada nije prestala. Prije par godina, CANU je na jednoj od svojih tribina ugostila prof. Tošijuki Konoa. U neformalnom razgovoru, nakon njegovog predavanja pozvao me je da se prijavim na njihov istraživački program i preporučio mi je MEXT. Čekao sam par godina od tada da dobro promislim šta želim da radim i koji će biti fokus mog istraživanja. Kada radite kao asistent često ste zatrpani poslovima i temama koje vas lično ne zanimaju ali ste svjesni da je to dio posla kojeg ste se prihvatili pa onda često lamentirate među temama koje u tom trenutku djeluju zanimljivo. Nažalost, većina tema u društvenim naukama koje postaju interesantne u Crnoj Gori ili okruženju su već ispričana priča u naučno razvijenijim sredinama. Bio sam siguran u jednu stvar, a to je da nipošto ne želim da pišem i prepričavam standardne teme bilo javnog ili privatnog prava. Ako već želim doktorat, to onda treba da bude u nečemu što nije istraženo. Time je zadatak i teži ali kako se ne plašim izazova znao sam da je i odluka da nakon Budimpešte pređem u Fukuoku ispravna.
3. Da li je Japan opravdao tvoja očekivanja?
Mirko: Na ovo pitanje je jako teško odgovoriti. Zašto? Imao sam priliku da posjetim veliki broj zemalja, i svaka je ostavila poseban utisak na mene. A Japan je zaista znatno drugačiji pa su i utisci pomiješani. Treba biti mentalno spreman za izazov ovog tipa. Nisam siguran da sam prije godinu dana u potpunosti razumio šta znači preseliti se u Japan. Japan je zemlja beskrajne ljubaznosti prema strancima, a istovremeno velike otuđenosti pojedinca u društvu. Sve što smo ikad vidjeli ili čuli o Japanu treba prihvatiti sa izvjesnom dozom rezerve. Japan jeste tehnološki napredna zemlja ali i dalje jako vezana za svoja tradicionalna poimanja uloga u društvu. Stroga pravila ponašanja, ophođenja prema starijima i prema drugome u meni su često izazivala i divljenje i osudu. Ovo drugo, jer često takvo ponašanje uzrokuje velikom nepravdom. Tako da još uvijek nemam odgovor na ovo pitanje. Jedno je sigurno, Japan vas nikad ne može iznevjeriti. Svakog dana naučite nešto novo.
A što se škole tiče u tom segmentu moja očekivanja su potpuno opravdana, Kyushu Univerzitet je nacionalni univerzitet koji je na 5. mjestu u Japanu sa imenima profesora koji su ostavili veliki uticaj u nauci kao što je Morita Sensei koji je otkrio 113. element Nihonijum. Veliki broj programa na engleskom jeziku je značio i veći broj predavača iz SAD i EU. Istraživačke teme i akademska sredina su na zavidnom nivou. Trenutno je univezitet raspoređen u 6 kampusa a od septembra će gotovo svi biti preseljeni u najmoderniji kampus u Japanu, Ito kampus. Prije dolaska u Japan čitao sam o tome koliko studenti uče i čitaju i kako je potpuno normalno da zaspete na času i da vas niko ne uznemirava, pa čak i na poslu. Definitivno, djeca su programirana da čitaju i rade svakodnevno. Toliko da je često nemoguće naći mjesto u biblioteci.
4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješio?
Mirko: Uvijek i svuda – administracija i birokratija. Iako mnogi vjeruju da u Japanu sve ide glatko jer – roboti su tu da nam pomognu, to nije slučaj. Administrativne procedure su jako komplikovane i vrlo proste stvari kao npr. otvaranja žiro računa, prijava za kreditnu ili debitnu karticu, kupovina telefona i sim kartice može da traje satima (nekim mojim prijateljima je trebalo par mjeseci da regulišu kupovinu sim kartice). Ponekad mi se čini da je univerzalno pravilo “zašto jednostvano kad sve može komplikovano” važi svugdje pa i u Japanu.
5. Tvoja najveća motivacija na tom putu?
Mirko: Najveća motivacija je činjenica da sam pronašao temu u kojoj uživam ali i istovremeno činjenica da zbog neistraženosti teme pravac u kome idem ne diktira niko drugi osim mene, naravno, uz budno oko mentora kako bih ostao na putu koji sam izaberem.
6. Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?
Mirko: Možda će zvučati kao kliše, ali definitvno putovanja. Gledajući kartu svijeta mi nemamo takav osjećaj, ali je Japan velika zemlja. Kada uporedite, Japan je dužina leta od Španije do Švedske, tako da je veliki broj mjesta koje treba posjetiti. Osim toga pokušavam da savladam japanski, što je samo po sebi izazov. Suprotno mojim očekivanjima, japanci vrlo rijetko govore engleski, tako da je za život ovdje potrebno učiti japanski. Osnovno sporazumijevanje se brzo usvoji, međutim učenje kandžija (simbola) je zaista naporno.
Osim toga obilazak galerija i muzeja i vrlo često boravak u parkovima je sasvim dovoljan da ispunite svoj dan u Japanu. Parkovi su dizajnirani tako da svakog mjeseca postoji razlog za piknik i uživanje sa prijateljima. Upravo smo imali 2 nedelje cvjetanja trešnji, a to znači da je u tom period apsolutno sve bilo podređeno trešnjinom cvijetu. Od slanih jela do slatkiša.
7. Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?
Mirko: U ovom trenutku bih najviše volio kad bi moja zemlja znala da cijeni ne moje znanje nego znanje bilo koga od nas koji su našli put obrazovanja van okvira u kojima smo rasli. Ali valjda je potrebno vrijeme da se i to desi. Pravo novih tehnologija je već neko vrijeme izuzetno važno ali ja ne vidim da je ijedan fakultet u Crnoj Gori riješio da napravi reformu svojih jako rigidnih i starih okvira za obrazovanje pravnika i uključi ovaj kurs ali i mnoge druge. Još uvijek je način izučavanja prava kao i način provjere znanja vrlo suprotan svjetskim trendovima, pa nije ni čudo što često studenti nisu spremni da se suoče sa radnim zadacima nakon sticanja diplome. Bojim se da za koju godinu naši pravnici neće moći adekvatno da odgovore na zahtjeve evropskog i svjetskog tržišta. Od 2000 – 2010 najveće svjetske kompanije su bile one koje proizvode gorivo, od 2010 – 2020 tržištem dominiraju kompanije novih tehnologija, vještačke inteligencije i kriptovaluta. Meni se čini da se malo ko time bavi u Crnoj Gori.
8. Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?
Mirko: Za sad se fokusiram na veliki zadatak pisanja i rada. Ne pravim planove za daleku budućnost ali bih volio da ostanem u akademiji. Imao sam priliku da radim kao konsultant što je vrlo lijep posao u kombinaciji sa radom na univerzitetu.
9. Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?
Mirko: Nakon završenog doktorata ću vjerovatno odmah raditi na nekom post-doc programu. Crna Gora je uvijek opcija i uvijek prisutna ali to sve zavisi od prilika koje se otvore sa stečenim znanjima, kontaktima itd.
10. Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?
Mirko: Najbolja stvar koju mogu da urade za sebe je da izađu iz svoje zone udobnosti i upoznaju sebe. Iako su procedure duge i nekad naporne, da ne odustaju. Jedan od mojih omiljenih pisaca, Mark Tven je rekao “Za dvadeset godina, bićete više razočarani stvarima koje niste učinili nego stvarima koje jeste.” Ja ne bih propuštao prilike koje se otvaraju iz godine u godinu.
