1. Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?
Nikolina: Srednju školu sam završila u Bijelom Polju, s tim što sam drugi razred provela u američkoj državi Ajova, kao stipendista programa razmjene učenika A-SMYLE. Nakon toga sam dobila stipendiju Ruske Federacije za nastavak školovanja na Ruskom hemijsko – tehnološkom univerzitetu Mendeljejeva, gdje sam trenutno na završnoj godini studija biotehnologije.
2. Zašto baš Rusija i zašto baš biotehnologija?
Nikolina: Rusija je bila moja želja još od kraja osnovne škole, zbog bogate istorije, kulture, kao i kvalitetnog sistema obrazovanja. Iskreno, nisam ni tražila stipendije za druge države i programe, znala sam da je to to. Oko fakulteta, sa druge strane, sam se dugo premišljala, ali ne žalim što sam se odlučila baš za biotehnologiju, jer je interesantna i široka oblast.
3. Koliko se način života u Crnoj Gori razlikuje od načina života u Rusiji?
Nikolina: Iako bi se na prvu možda činilo da nema suštinskih razlika, jer se radi o dva slovenska naroda, ipak se veoma razlikujemo. Rusi su hladniji, distancionirani i manje druželjubivi od Crnogoraca. Ono na šta se ja još uvijek, nakon četiri godine provedene u Moskvi (bezuspješno) navikavam, su stalne gužve po gradu i užurbanost Moskovljana.
4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada? Kako si ih riješila? Šta te motiviše I pokreće?
Nikolina: Kao vjerovatno i većini studenata koji su se odlučili za nastavak školovanja u inostranstvu, najveći izazov mi je predstavljao odlazak od svega poznatog i prilagođavanje potpuno drugačijoj sredini. Međutim, kulturološki šok, nepoznavanje jezika, nostalgija, sve se prebrodi, formula je volja, radoznalost i mnogo novih poznanstava. ϑ
Najveća motivacija mi je svakako želja da meni najdraže ljude učinim ponosnima i želja za konstantnim napretkom.
5. Šta radiš u slobodno vrijeme, koji su tvoji hobiji I interesovanja?
Nikolina: Istražujem grad u kom živim, a koji zaista ima mnogo zanimljivog da ponudi, družim se, učim strane jezike i čitam.
6. Planiraš li da se vratiš u Crnu Goru nakon završetka studija?
Nikolina: Trenutno nemam jasan stav o povratku u Crnu Goru. Najprije su mi u planu master studije, tek po završetku ću definisati buduće mjesto prebivališta. ϑ Volim našu zemlju, voljela bih da se vratim nekad, međutim, da li odmah nakon studija ili kasnije – o tom potom.
7. Koju bi poruku poslala mladima u Crnoj Gori koji su još uvijek u procesu odlučivanja o studiranju u inostranstvu?
Nikolina: Savjetujem svima da se odluče makar na jedan semestar školovanja u inostranstvu. Osim što je to neprocjenjivo bogatstvo i iskustvo, takođe je velika životna škola, kroz koju će bolje upoznati sebe. Dodatni plus su mnogobrojna nova poznanstva, upoznavanje nove kulture i mogućnost učenja novog jezika. Sam proces apliciranja i sve što nakon toga slijedi mogu biti iscrpni i stresni, ali itekako vrijedi.
8. Član si Upravnog odbora OSCI. Šta te je motivisalo da se priključiš UO, šta si naučila kroz svoj mandat?
Nikolina: Željela sam da budem dio upravnog odbora OCSI kako bih bila u mogućnosti da studentima u inostranstvu na neki način olakšam proces prilagođavanja i da kroz razne aktivnosti zbližimo crnogorske studente u gradovima širom svijeta.
9. Reci nam nešto više o svojoj OSCI poziciji – Koordinatorka za projekte? Koliko su zaduženja koja si imala uticala na tebe, na tvoj lični razvitak?
Nikolina: U OCSI obavljam funkciju koordinatora projekata, što podrazumijeva planiranje i organizaciju događaja i aktivnosti organizacije, komunikaciju sa saradnicima itd. Ono u čemu sam najviše napredovala od uključenja u Organizaciju je formalna i neformalna komunikacija sa ljudima iz raznih branši.
10. Zbog čega bi neko trebalo da se prijavi i bude član Organizacije, PoC ili član Upravnog odbora?
Nikolina: Timski rad, upoznavanje velikog broja zanimljivih ljudi, konekcije, kao i prilika da svoje iskustvo podijelite sa nekim kome može pomoći.
