Utorak za nas: Nina Čabarkapa

by OMSA Archive | March 6, 2018

1. Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?

Nina: Završila sam Osnovnu školu ,,Dr Dragiša Ivanović" u Podgorici, zatim upisala Srednju Medicinsku školu i učila 4 godine na smjeru -farmacija. Nakon toga sam dobila stipendiju za Moskvu, na Росси́йский национа́льный иссле́довательский медици́нский университе́т и́мени Н. И. Пирого́ва (u prevodu Ruskom nacionalnom istraživačkom medicinskom univerzitetu Pirogova).

2. Zašto baš Rusija i zašto baš farmacija?

Nina: Od šestog razreda, od kada su uveli u nastavu drugi strani jezik, u mom slučaju ruski, počela sam da gajim neku vrstu afirmacije i ljubavi ka njemu. U odjeljenju sam bila najbolja iz tog predmeta, pa je i to bila dodatna motivacija i sve je ukazivalo na to da će se od kraja Osnovne škole pojaviti tajna želja za studiranjem u Moskvi. Taj prelomni period - kako nastaviti, šta upisati, čime se baviti je bio jako težak za mene, jer nisam bila sigurna u to šta je moj životni poziv. Međutim, zahvaljujući podršci roditelja, odlučila sam se za farmaciju, jer je još uvijek nauka u razvoju, ima perspektivu u budućnosti, jako je human posao, a nismo zanemarili ni finansijsku stranu iste.

3. Da li je Rusija opravdala tvoja očekivanja?

Nina: U početku ništa nije lako, pa ni privikavanje na divan, čaroban grad - na Moskvu. Doći iz zemlje u kojoj zivi 650 000 stanovnika i početi nov život, apsolutno sam, u gradu od 8 miliona stanovnika, teško pada jednom strancu, u šta sam se sama uvjerila. Ali, poteškoće koje za sobom vuče odlazak u inostranstvo vrijedile su - jer je Rusija opravdala moja očekivanja, i što se tiče fakulteta i života.

4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?

Nina: Daljina je bila najveci problem, naročito zbog porodice. Ja sam po prirodi jako snalažljiva, tako da mi nije bio problem da nađem rješenja za probleme koji su se dešavali. Prvo je jako teško bilo naviknuti se na kilometarske gužve u svim ustanovama, ali doći sat vremena prije radnog vremena i potpisati se na papiru za čekanje, biti jedan od prvih u redu i sačekati, bio je moj lukavi postupak i tada, a i uvijek kada nešto treba da završim. U početku sam bila jedini stranac u grupi, ali drugara svi prepoznaju, tako da sada imam odličan odnos sa svojom grupom. Cimerka mi je iz Ekvadora i kada je došla nije znala ni jedan jezik, osim španskog. Trudila sam se koliko je bilo moguće da joj sve olakšam i pomagala joj oko učenja ruskog, a za mene je to bio izazov i odlična prilika da usavršavam svoja znanja i počnem slobodno govoriti španski jezik. Snalaženje u ogromnim metroima je bio možda bilo i najveći izazov za mene!

5. Tvoja najveća motivacija na tom putu?

Nina: Upornost, rad i trud!

Cilj - obezbijediti sebi dobar život u budućnosti, pomoći roditeljima koji se zaista trude da mi obezbijede sve što mi je potrebno i usavršiti se u svakom pogledu.

6. Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?

Nina: Svestrani čovjek i prva asocijacija - Nina!:) Tako je bilo i u školi, pa i sada na fakultetu, gdje sam dobila sertifikat za najaktivnijeg inostranog državljanina u 2016 / 2017. godini. Ljudi jako često ne znaju moje mogućnosti dok ne dodje momenat kada ja to ispoljim ili dok ne podijelim fotografiju sa festivala, takmičenja i konferencija. Volim da pjevam i plešem i Moskva tj. moj fakultet mi je jako pomogao da sve to ispoljim, ali i nadograđujem svoj talenat. Prošle godine sam u Sankt Peterburgu osvojila drugo mjesto na takmičenju u pjevanju, a nedavno sam od 30 studenata sa fakulteta, dobila titulu - ''Treći najbolji glas fakulteta''. U planu je još mnogo festivala i takmičenja, tako da na interesantan način koristim svaku sekundu svog slobodnog vremena.

7. Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?

Nina: Sada svi na fakultetu znaju odakle vuku moji korijeni i gdje se nalazi Crna Gora. Jako dosta njih planira ljetovanje i dolazak i to me čini jako ponosnom. Ukoliko se vratim u Crnu Goru, svakako mogu pomoći što se tiče praktičnog dijela u farmaciji, jer mu se ovdje posvećujemo na višem nivou, zatim svoja znanja ispoljiti i raditi na poboljšanju farmacije kao nauke u našoj zemlji.

8. Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?

Nina: Moj sledeći korak što se tiče obrazovanja je završiti 5 godina studiranja, zatim magistraturu, a kasnije i doktorat. Takođe, želim raditi na usavršavanju znanja 3 jezika kojima se služim: engleski, španski i ruski. Što se tiče pjevanja i plesa - i dalje nastaviti da uživam u njima i da nižem dobre rezultate. Dugo sam radila kao animator za djecu na rođendanskim slavljima, tako da planiram i razviti neki svoj biznis na tom planu, a za sada teče sve baš onako kako sam i zamislila.

9. Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?

Nina: Još je rano da pričam o tome, preda mnom su 4 godine napornog učenja, istraživačkih radova i konferencija, ali ako nađem dobar posao i mogućnost da ostanem u Rusiji, moram priznati da bih ostala, jer mi prija veliki grad i sve što sam do sada postigla, a i sa čime planiram da nastavim u budućnosti.

10. Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?

Nina: Ne mogu svi da imaju sve petice u školi ili sve desetke na fakultetu i to nije najveći uspjeh u životu! Nemojte da budete rob neostvarenih želja svojih roditelja. Radite na samopouzdanju, koje je jedna od ključnih stvari na putu ka uspjehu. Izaberite sami grad, mjesto, fakultet, smjer i svojim radom i trudom svakog dana učinite sebe boljim bar za 1%. Najveći uspjeh je mahnuti sa osmijehom jučerašnjem sebi, dati svoj maksimum i nastaviti bolji sa vjerom u sebe, nezavisno od toga da li ste u svjetskoj metropoli ili svom rodnom, voljenom gradu.