1. Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?
Sofija: Srednju školu sam završila u Gimnaziji “Slobodan Škerović”, u Podgorici. Nakon toga izabrala sam studije psihologije (Scienze e Tecniche Psicologiche) na Univerzitetu “Aldo Moro” u Bariju gdje trenutno pohađam treću godinu.
2. Zašto baš Italija i zašto baš psihologija?
Sofija: Italiju sam uvijek smatrala jednom od najljepših zemalja i još od malih nogu maštala o životu u njoj. Često sam je posjećivala turistički ali nisam očekivala da ću ovako rano ostvariti svoj san. Ideju da upišem psihologiju dobila sam u srednjoj školi i odmah sam počela da tražim stipendije koje bi mi omogućile studiranje u Italiji, budući da u Crnoj Gori nisam imala mogućnost da izučavam grane psihologije koje me interesuju.
3. Da li je Italija opravdala tvoja očekivanja?
Sofija: U potpunosti. Savršeno mi odgovara italijanski obrazovni sistem, a mentalitet ljudi i način života se ne razlikuju mnogo od našeg. O tome dovoljno govori moja odluka da master studije nastavim upravo u Italiji.
4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?
Sofija: Iako je usavršavanje italijanskog jezika bio jedan od glavnih motiva koji su me naveli da započnem studije u Italiji, ujedno je to predstavljalo i najveći izazov. Studijski program koji sam izabrala je u potpunosti na italijanskom jeziku tako da sam prvim ispitima posvetila mnogo vremena. U početku mi je sve izgledalo nemoguće, ali kada sam nakon par mjeseci savladala jezik, ispostavilo se da sam brinula bez razloga.
5. Tvoja najveća motivacija na tom putu?
Sofija: Prije svega podrška moje porodice, koja je bodrila moj svaki korak, a onda i želja za znanjem.
6. Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?
Sofija: Mada ga nemam previše, trudim se da slobodno vrijeme ispunim putovanjima. Voljela bih da obiđem što veći dio Italije, čiji je svaki grad poseban na svoj način.
7. Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?
Sofija: Nadam se da ću jednog dana uspjeti da doprinesem razvoju psihologije u Crnoj Gori, koristeći tehnike i znanje stečeno u inostranstvu. Voljela bih da omogućim mladima da izučavaju grane psihologije koje za sada u Crnoj Gori nisu razvijene.
8. Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?
Sofija: Studije ću definitivno nastaviti u Italiji. Nadam se na sjeveru gdje bih imala mnogo više mogućnosti. Za sad nemam jasan plan za budućnost, već ću o njoj razmišljati kada za to dođe vrijeme.
9. Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?
Sofija: Jednog dana ću se sigurno vratiti ali ne znam kada će to biti. Sigurna sam da ću prihvatiti svaku dobru priliku nezavisno od geografske lokacije.
10. Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?
Sofija: Prije svega, da sve zavisi od njih, da se potrude da ostvare svoje želje umjesto da čekaju da im se prilika za to sama ukaže. Studiranje u inostranstvu je divan način za sticanje novih znanja i za upoznavanje novih kultura, te sam sigurna da se nikad neću pokajati što sam napravila taj korak.
