1.Reci nam nešto o tvom dosadašnjem školovanju?
Tereza: Trenutno sam na studijama rodne ravnopravnosti (United Nations University Gender Equality Studies and Training UNU GEST), programu koji Univerzitet Ujedinjenih nacija, Univerzitet Islanda i Ministarstvo vanjskih poslova Islanda organizuju u Rejkjaviku. Osnovne studije sam završila na Fakultetu političkih nauka Univerzeta Crne Gore u Podgorici kao studentkinja generacije odsjeka politikologija. Specijalizirala sam politikologiju na istom fakultetu, a godinu kasnije i novinarstvo. Magistarske studije na odsjeku međunarodnih odnosa upisujem 2016. Tokom studija sam prepoznala značaj društvenog angažovanja i aktivno učestvovala u aktivnostima Asocijacije za demokratski prosperitet ZID, Crvenog krsta, bila članica Studentskog vijeća Fakulteta političkih nauka, AIESEC-a, MAPSS-a. Posebno važan period za mene je angažman na Studentskom radiju KRŠ gdje sam i zavoljela novinarstvo. Za uspijeh i društvene aktivnosti tokom školovanja sam nagrađivana stipendijama Opštine Bar na svakoj godini studija, dvije stipendije Ministarstva prosvjete i stipendijom Konrad Adeneuer fondacije za društveno i politički angažovane i nadarene studente. Radni angažman započela sam u Centru za demokratsku tranziciju kao pripravnica, zatim kao stažistkinja u Upravi za inspekcijske poslove u inspekciji rada Bar i koordinatorka omladine i projekta „Prva pomoć za djecu i mlade“ u Opštinskoj organizaciji Crvenog krsta Bar.
2. Zašto baš ta država i zašto baš taj studijski program?
Tereza: Da budem iskrena, sve se desilo prilično slučajno i iznanada. Problematika rodne ravnopravnosti je nešto čime sam se bavila, istina indirektno, u svom dosadašnjem radu, ali nikad nisam mislila da bih joj se mogla posvetiti i na akademskom nivou. Program na kome sam trenutno jedino postoji na Islandu, a od prošle godine i studenti Univerziteta Crne Gore imaju priliku da se prijave. Imam sreću da sam prva crnogorska studentkinja koja je dobila ovu šansu.
3.Da li je država opravdala tvoja očekivanja?
Tereza: U potpunosti. Uslovi za naučni rad su izuzetno povoljni, posebno u oblasti ljudskih prava i rodnih pitanja. Islanđani su izuzetno prijatni, iako prilično zatvoreni, ali koliko mogu da zaključim, kada ih jednom pridobijete imaćete prijatelje za cijeli život. Njihovu iskrenost posebno cijenim.
4. Koji su za tebe bili najveći izazovi tokom studiranja u inostranstvu do sada i kako si ih riješila?
Tereza: Vrijeme. Naime, tokom zime mrak je skoro 18 sati dnevno što jako utiče na psiho-fizičko stanje čovjeka. Pored toga, sasvim je normalno da se u toku jednog dana promjene sva četri godišnja doba, što takođe doprinosi padu imuniteta, ali i koncentracije. Uz dobru ishranu i dodatni unos vitamina sam uspjela da se nekako izborim i sa tim.
5. Tvoja najveća motivacija na tom putu?
Tereza: Motivaciju pronalazim u svemu, u malim stvarima, u ljudima, onima koji vjeruju u mene, ali i onima koji nemaju ni najmanju predstavu zašto sam odlučila da se bavim ovime čime se bavim. Ono što sami odaberete da vas pokreće i gura naprijed, zaista to i čini.
6. Čime se baviš kada nemaš obaveza na fakultetu, koji su tvoji hobiji i interesovanja?
Tereza: Svaki slobodan momenat koristim za upoznavanje islandske kulture i direktan kontakt sa stanovnicima. Pokušavam da saznam više o njihovim običajima, vjerovanjima, ali i jeziku. Kako ne znam previše riječi, gotovo uvjek započnem razgovor o Svartfallaland-u, Crnoj Gori kako je Islanđani zovu, i iznenađena sam sa koliko interesovanja slušaju i učestvuju u razgovoru.
7. Na koji način smatraš da možeš doprinijeti svojoj zemlji stečenim znanjem?
Tereza: UNU GEST program mi je pružio priliku da rodnu ravnopravnost gledam iz drugačije perspektive i da u svemu vidim mogućnost „orodnjavanja“. Za početak ću pokušati da dam doprinos u akademskom radu i već sada radim na tome, a ono što želim je da svoj rad posvetim praktičnoj primjeni rodnih politika za šta se nadam da ću imati prostora.
8. Koji je tvoj sledeći korak, a kako vidiš sebe u dalekoj budućnosti?
Tereza: Ne pravim dugoročne planove, a naredne korake obično ostavljam za sebe. Iskreno se nadam da ću uspjeti da doprinesem osnaživanju djevojčica i žena u Crnoj Gori.
9. Da li nakon završenih studija planiraš povratak u Crnu Goru?
Tereza: Da, naravno. U suprotnom sve ovo ne bi imalo smisla.
10. Koju poruku bi poslala mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?
Tereza: Moj savjet je da prije svega budu dobro informisani. Postoji mnogo prilika za studiranje u inostranstvu za koje ni ne znamo jer ne znamo gdje da tražimo pravovremene informacije. Dakle, sve dolazi u obzir, od sajtova fakulteta, ministarstava, stranih ambasada, do specijalizovanih sajtova za stipendije. Ne poticjenjujte ni kvalitet fakulteta u Crnoj Gori jer tako šaljete poruku da ni vi nijeste dovoljno vrijedni što je daleko od istine. Ako nijeste sigurni šta želite, ne brinite. Postavite sebi mali cilj, a nijedan cilj nije mali, i ostvarite ga. Studirati bilo gdje, pa i u inostranstvu nije lako, ali ako sebi dozvolite da nikada ne napustite zonu komfora, nikada nećete napredovati i biti zadovoljni.
