Ovog utorka sa nama svoju priču dijeli Vladan Keković, mladi doktor stomatologije koji je trenutno saradnik u nauci na Univerzitetu u Milanu, a radi u Beogradu i Podgorici.
1. Opiši tok dosadašnjeg školovanja.
Moje dosadašnje školovanje se sastoji iz upisivanja Stomatološkog fakulteta u Nišu nakon završene voljene Podgoričke gimnazije. Moj prvi akademski put u inostranstvo je bio radi izlaganja na Kongresu mladih naučnika u Portugalu, gdje sam predstavio naš rad i Niški Univerzitet. Već pri prvom stručnom internacionalnom iskustvu sam uvidio značaj kontinuirane edukacije i saradnje sa kolegama u inostranstvu, pa ubrzo nakon sam otišao steći nova teorijska i klinička iskustva na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Zagrebu, gdje sam proveo semestar četvrte godine studija. Zahvaljujući internacionalnim stupendijama, kao i u slučaju odlaska u Zagreb, imao sam priliku provesti petu godinu studija u Torinu i prvu godinu doktorskih studija u Milanu. Kasnije sam takođe imao zadovoljstvo proći tri mjeseca intenzivne kliničke prakse u Beču, na jednoj od najprestižnijih ustanova u Evropi i svijetu, kao i ostati saradnik na Univerzitetima Milana i Beča.
2. Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?
Studije u inostranstvu su mi pokazale da su granice uglavnom jako daleko, i to oslobađanje kreativnosti i intelektualni input, koji se svakoj mladoj osobi ne smije ograničavati ni pod kojim uslovima smatram jednim od ključnih elemenata za napredovanje pojedinaca a samim tim i društva. Dakle uticalo je pozitivno i imalo je, i ima, veoma bitnu ulogu u mojoj karijeri.
3. Tvoja najveća motivacija na tom putu?
Mogao bih izdvojiti postizanje visokog kvaliteta, pored mnogih pokretača, jer je za veliki rad potrebna i velika motivacija. Veliko je zadovoljstvo biti u mogućnosti pružiti našim pacijentima nešto što je u koraku sa svjetskim standardima zdravstva.
4. Da li si nekad pomislio da odustaneš?
Odgovor je ukratko ,,ne”, ali on je najvjerovatnije opravdan mojim tipom ličnosti. Poznajem više kolega koje su se kolebale na svom profesionalnom putu, čak i odustajali pa se vraćali, pa su ipak postali sjajni stručnjaci, a neki od njih su i moji profesori i mentori.
5. Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešava nešto nesvakidašnje, što bi želio da podijeliš sa nama?
Zanimljiva situacija se desila kada naš kolega, bivši košarkaš, nije odmah prihvatio sugestiju profesora da se ne savija pretjerano dok radi, sa opravdanjem da je profesoru lakše jer nije visok dva metra. Nakon toga je profesor preuzeo rad sa pacijentom, ali popevši se na svoju stolicu, i besprekorno završio rad sa visine od preko dva metra. Mislim da naša grupa nikada neće zaboraviti to predavanje o ergonomiji.
6. Zbog čega si odlučio da ostaneš u inostranstvu / da se vratiš u Crnu Goru?
Zbog oblasti hirurgije, implantologije i regeneracije kosti koje me zanimaju odlučio sam da nastavim svoj rad i saradnje u Beogradu, Beču i Milanu, ali, radi više razloga i lične želje sam zadržao rad i sa Crnom Gorom, tako da više puta mjesečno dolazim kako bih radio u svojoj privatnoj ordinaciji u Podgorici.
7. Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoje ambicije, i da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?
Originalnu inspiraciju da pratim svoja interesovanja i ambicije, kao i težnju ka profesionalnom ostvarenju dobio sam od roditelja. A ljudi iz struke na koje se ugledam su dosledni usavršavanju, istraživanju i radu, tako da su prisutni na naučnoj sceni naše struke i dalje.
8. Da si danas maturirao u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?
Smatram da sam imao sreće, jer sam upisao što sam želio, po osjećaju, i ispostavilo se da nisam pogriješio. Dakle, moji koraci bi svakako ostali isti. Preporučujem mladim ljudima pred kojima stoji odluka za koju se struku opredijeliti, da upotrijebe maštu i oslone se jednim dijelom na osjećaj. Želja za ostvarenjem snova će ih gurati kroz teške trenutke na putu ka profesionalnom ostvarenju.
9. Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan crnogorskog modernog društva : “Čojstvo, junaštvo i…”
Čojstvo, junaštvo i ostale vrijednosti kojima se moramo vratiti.
10. Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?
Poruka bi glasila da je osim dobre volje neophodno da rad ne izostane. Sa tim osnovnim elementima znanje se može sticati i kući i u inostranstvu, ali inostranstvo donosi drugu vrstu dinamike koja je vrlo korisna i ukoliko postoji mogućnost odlaska u inostranstvo, ohrabrio bih mlade ljude da naprave taj korak.
