1. Gdje si odrastao, gdje sada živiš, a gdje vidiš sebe za 5 godina?
Odrastao sam u Podgorici, do punoljetstva živio tamo, a onda se preselio u Beč, gdje studiram. Nemam potpuno konkretizovanih planova za sljedećih 5 godina, ali se nadam da ću sa toliko koncerata i angažmana moći da budem u Crnoj Gori često i kad hoću.
2. Izrazio si želju da pomogneš u objedinjavanju crnogorskih studenata i usmjeravanju mladih osoba kroz poziciju PoC za Beč. Šta očekuješ od angažmana ?
Smatram da je ovakva vrsta angažmana izuzetno korisna i da može biti od velike pomoći našim mladim kolegama, a da nije na uštrb mog vremena i obaveza. Pozdravljam ideju inicijatora
OMSA-e! Kako su studenti mlada inteligencija svakog društva, i budući njegovi nosioci, nadam se da će ovo ali i druga aktuelna organizovanja naših studenata pomoći i dodatno doprinijeti razvoju nas samih, ali i naše zajedničke budućnosti.
3.Zašto baš muzika? Kako se razvijao tvoj karijerni put?
Potičem iz muzičke familije, gdje se nekoliko članova bliže porodice bavi muzikom (profesionalno i iz hobija). Kako sam od ranog djetinjstva odrastao u tom svijetu, bilo mi je sasvim prirodno da idem u muzičku školu, a za ljubav i strast prema profesiji koja se u međuvremenu razvila i zbog kojih sam odlučio da se time bavim, zaslužna je najviše moja profesorica iz Podgorice, Lidija Skender.
4. Kada bi mogao da odsviraš duet sa bilo kojim muzičarem koji je hodao zemljom, ko bi ti pravio društvo za klavijaturom?
Bez namjere da uvrijedim velikane muzičke istorije, ali crnogorska muzička legenda Šule Jovović je jedinstvena ličnost s kojom bi mi bila ogromna čast da muziciram na sceni.
5. Koji bi koncert izdvojio kao posebno važan za tebe?
Iako su svi važni i specifični na svoj način, izdvojio bih koncert na Kotor Artu jula 2018. Zbog velike prilike koja mi je ukazana, kao i koncert u podgoričkom KIC-u u februaru 2018. – prvi resital u Podgorici, pred ‘skroz domaćom’ publikom.
6. Da li se pronalaziš u riječima poznate latinske poslovice„Per Aspera ad Astra“ , da li je I tvoj put do zvijezda bio trnovit, protkan radom, i odricanjima?
Često je da životni putevi sportiste ili umjetnika budu prožeti značajnim i bolnim odricanjima, a oni to iskoriste u svom radu i stvaralaštvu. Moj lični dosadašnji put je bio međutim, vrlo lagodan,iako uz povremene epizode fanatičnog vježbanja, vrlo opušten, prijatan i spontan, za šta prije svega mogu da budem zahvalan svojim roditeljima a možda negdje i crnogorskom mentalitetu. Moje ‘odricanje’ radi profesije možda tek predstoji,
vidjećemo..
7. Koja je tvoja životna mantra?
Vodim se onime: Što bude, biće.
