Zašto najmanjoj vrsti kengura na svijetu prijeti nestanak uslijed klimatskih promjena?

by OMSA Archive | February 13, 2021

Ukoliko biste šetali tiho, duž staze prašuma u tropskom dijelu sjevernog Kvinslenda u Australiji, obavezno biste morali pripaziti na kretanje po šumskom tlu – vjerovatno biste bili nagrađeni susretom sa najmanjim kengurom na svijetu, pod nazivom musky rat-kangaroo (lat. Hypsiprymnodon moschatus), odnosno mošusnim-pasovskim kengurom. Tada biste svjedočili prizoru sličnom australijskim šumama prije 20 miliona godina. Ovaj majušni kengur, koji ima oko 620 g, nekada je imao četiri srodne vrste koje su lutale prašumama geološke epohe miocena. Danas je ova vrsta najmanjeg kengura na svijetu jedina preživela, ali je i uspjela da zadrži drevni izgled svojih izumrlih rođaka, od suprotstavljenih palčeva na zadnjim nogama, koji se koriste za penjanje, do zaostalog repa, nespecijalizovanih zuba, digestivnog trakta, načina ishrane, kao i navika, odnosno učestalost rađanja blizanaca ili trojki.

Stanište mošusnog-pacovskog kengura je, u većini slučajeva, ograničeno na tropske kišne šume. Veća populacija živi onamo gdje su biljke prašuma najproduktivnije, a to je uglavnom na bogatim bazaltnim zemljištima u najvlažnijim oblastima. Na ovim područjima drveće daje obilno voće, što je glavni izvor ishrane mošusnih-pacovskih kengura. Iako je voća u izobilju na ovom području, različiti beskičmenjaci su uvijek dodatak ishrani mošusnih-pacovskih kengura. Šumsko drveće često daje plodove samo na kraći vremenski period, pa ova vrsta kengura ima instikt sakrivanja pojedinačnog voća i sjemena na raštrkanim mjestima kako bi osigurali rezerve hrane. Hranu zatrpavaju duboko u zemlju, pažljivo je pokrivajući lišćem i grančicama tako da lokacija nije vidljiva nikom drugom. Međutm, mnogi od njihovih skrivenih plodova ostaju zauvijek u zemljištu, nemoguće da ih povrate, pa tako dovodi do poboljšavanja šanse za klijanje sjemena. Upravo je ovdje trenutak kada se može objasniti važnost ovih malih, preslatkih stvorenja za biodiverzitet, kao i to zašto su ugroženi zbog klimatskih promjena.

Iako su mnoge vrste kengura u Australiji prilagođene toplim temperaturama, nedavna istraživanja pokazuju da bi porast prosječne temperature od samo 2°C mogao dramatično uticati na populacije kengura smanjivanjem raspona pogodnih staništa koja su im dostupna. Naučnike koji izučavaju klimatske promjene posebno zabrinjava efekat koji bi klimatske promjene imale na količinu raspoložive vode u sjevernoj Australiji. Ukoliko bi rupe sa vodom presušile, tako bi se i produktivnost pašnjaka na kojima se kenguri hrane drastično smanjila, pa bi to dovelo do smrti uslijed nemogućnosti reprodukcije među kengurima. Naučnici su otkrili da bi čak i porast temperature od samo 0,5°C (predviđa se da će se dogoditi do 2030. godine) smanjio geografski opseg, odnosno rasprostranjenost kengura. Povećanje prosječne temperature od 2°C (projektovano do 2070. godine) moglo bi smanjiti taj raspon za 89%. Naučnici su primijetili da, iako su kenguri prilično pokretni, vegetacija kojoj su se prilagodili vjerovatno neće migrirati dovoljno brzo da ide u korak sa životinjama. Njihova studija pokazuje da bi porast od 6°C mogao značiti izumiranje ove ikonične životinje.

Poseban slučaj kengura jeste upravo mošusni-pacovski kengur. Budući da je ova vrsta prilagođena određenom staništu, koje smo prethodno pomenuli, ukoliko se promijene temperature i obrasci padavina, ovo može dovesti i do promjene staništa prašume, kako predviđaju modeli klimatskih promjena, i tako do toga da mošusni-pacovski kengur može potpuno nestati, zbog nemogućnosti da migrira na nova mjesta ili se prilagodi promenljivim uslovima. Gubitak ove vrste, osim urođene vrijednosti, mogao bi imati ozbiljne posljedice po ekosistem prašume. S' obzirom na to da je biljojed, tako je i jedan je od samo dva raspršivača sjemena u šumi (drugi je velika ptica Kasovari). Gubitak ovog najmanjeg kengura na svijetu, s' obzirom na njegovu vitalnu ulogu u prenošenju sjemena, mogao bi dodatno poremetiti ekološku ravnotežu u ovoj tropskoj prašumi.

Zato je jako važno pažljivo nadgledati tropsku prašumu, jer ukoliko klimatske promjene na nju utiču, mošusni-pacovski kengur, ali i druge vrste, neće imati gdje drugdje. Naučnici svakodnevno ukazuju na važnu ulogu najmanjeg kengura na svijetu, koji jede voće i tako širi sjeme po prašumi, što pomaže da cijela prašuma bude zdrava.

Kako i spomenuto u uvodu, naučnici su nedavno otkrili nekoliko praistorijskih vrsta srodnih mošusnih kengura koji su živjeli u istom regionu prije 20 miliona godina. Kažu da je njihovo otkriće, kao i ostaci, pokazatelj da je ova vrsta koja je preostala previše specijalizovana za jedno mjesto i nije sposobna za prelazak i prilagođenost, odnosno adaptaciju u drugo okruženje. Kenguri nikada nijesu pronađeni izvan tropskih kišnih šuma, čak ni u obližnjim umjerenim kišnim šumama, koje imaju niži nivo padavina i sadrže potpuno različite biljne vrste.

Kengur se suočava i sa drugim prijetnjama, osim klimatskih promjena. Dio njihovih prirodnih staništa takođe se siječe kako bi se napravilo mjesto za golf terene ili prigradski razvoj. Na sreću, većina preostalih staništa nalazi se u nacionalnom parku, pa je vrsta za sada dovoljno zaštićena da bi je International Union for Conservation of Nature svrstala na svoju crvenu listu ugroženih vrsta kao „najmanje zabrinutu“ u pogledu rizika od izumiranja. To bi se, međutim, moglo promijeniti za sljedećih nekoliko decenija, ukoliko smanjimo uticaj klimatskih promjena.

Naučnici iz Australije upozoravaju da čovjek može ublažiti efekte klimatskih promjena, i to je potrebno učiniti, ukoliko želimo da spriječimo da najmanji kengur na svijetu izumre.