Danas pročitajte interesantnu životnu priču Filipa Radenovića, studenta završne godine doktorskih studija vještačke intelingencije u Pragu.
#ocsi #omsa #utorakzanas
1. Opiši tok dosadašnjeg školovanja.
Osnovne i master studije elektrotehnike sam završio na Univerzitetu Crne Gore u Podgorici, oboje sa prosjekom 10,00. Nakon toga sam započeo doktorske studije vještačke inteligencije u Pragu, gdje sam trenutno na završnoj godini studija. U ovom trenutku sam na istraživačkoj praksi (Research Intern) u Facebook-u, u Silikonskoj Dolini, Kalifornija. Istraživanje koje ovdje obavljam je takođe dio moje doktorske disertacije.
2. Koliko je na tebe uticalo studiranje u inostranstvu?
Profesionalno je uticalo mnogo, jer oblast koju sam želio da istražujem nije uopšte zastupljena u Crnoj Gori. Zbog toga sam izabrao grupu u Pragu, gdje rade dva profesora sa kojima sam želio da sarađujem i to je bila fenomenalna odluka. Tokom svog doktorskog istraživanja imao sam tu čast da prezentujem svoje radove na najboljim konferencijama u oblasti, što mi je pružilo priliku da obiđem nevjerovatne svjetske destinacije. Na primjer, mimo Evrope, bio sam na Baliju, u Singapuru, Kini, Čileu, nekoliko gradova SAD-a, itd. Šlag na torti je trenutni boravak i rad u Facebook-u, kao validacija uspješnog istraživačkog rada. Sve ovo mi je omogućilo da proširim svoje poglede i u drugim sferama života, da se kulturno obogatim, i da stvorim životna prijateljstva u svim krajevima svijeta.
3. Tvoja najveća motivacija na tom putu?
Cijelog života sam želio da radim na granicama ljudskih sposobnosti, da budem jedan od ljudi koji pomjeraju te granice. Kako sam odabrao da budem u tehnologiji, a vještačka inteligencija je trenutni vrhunac tehnologije, imam veliku motivaciju da budem neko ko će kroz svoj posao mijenjati živote miliona ljudi, na bolje.
4. Da li si nekad pomislio da odustaneš?
Ne. Tokom svojih studija, pa i sada, uživao sam u tome šta radim, tako da mi je sve padalo sa lakoćom. Bilo je turbulencija na tom putu, ali ni blizu želje za odustajanjem.
5. Da li ti se tokom boravka u inostranstvu dešava/dešavalo nešto nesvakidašnje, što bi želio da podijeliš sa nama?
Popeo sam se na vrh aktivnog vulkana Lascar u Čileu, na preko 5500 metara nadmorske visine. Iskreno, nikada nisam vjerovao da sam sposoban za tako nešto.
6. Zbog čega si odlučio da ostaneš u inostranstvu / da se vratiš u Crnu Goru?
I dalje sam u procesu odlučivanja. U oblasti kojom se bavim nema mogućnosti u Crnoj Gori, tako da ću vjerovatno određeni period nastaviti u inostranstvu. Ali, nikad se ne zna, ja Crnu Goru veoma volim, i možda se jednog dana vratim, i započnem ili poboljšam poziciju vještačke inteligencije. Možda kao profesor na Univerzitetu Crne Gore stvorim svoj tim, gdje će studenti naše zemlje moći da rade doktorske studije iz vještačke inteligencije, to bi bio moj san 🙂
7. Koju poruku bi poslao mladima koji su još uvijek u procesu odlučivanja o školovanju u inostranstvu?
Rizikujte. Sve se nadoknadi, a nema ničeg goreg od žaljenja za propuštenim.
8. Dopuni poznati arhetip odlikom za individualnu valorizaciju unutar i izvan modernog crnogorskog društva: “Čojstvo, junaštvo i…”?
Čojstvo i junaštvo je već kompletiran arhetip, ne treba ga dopunjavati 🙂
9. Šta danas rade ljudi koji su te originalno inspirisali da pratiš svoja interesovanja i ambicije, da radiš na dostizanju profesionalnog nivoa na kome si trenutno?
Kada sam tek počeo istraživanje u vještačkoj inteligenciji, pročitao sam mnoštvo radova jednog od najvećih imena iz te oblasti, i on mi je bio velika inspiracija. Taj profesor sada sjedi na nekoliko metara od mene, i radi kao direktor istraživanja u Facebook-u.
10. Da si danas maturirao u Crnoj Gori, koji bi bio tvoj idući korak?
Isti kao i prije 10 godina, pratio bih svoje želje, i svoju nevjerovatnu glad za znanjem. Uz malo sreće, nakon 10 godina, bio bih gdje sam i sada.
